Struja iz crne rupe (a nije utičnica)

«Kamion pun smeća, kamion pun pijeska, kamion pun vode... – time se, matematički promatrano, mogu podmiriti energetske potrebe cijelog svijeta u jednoj godini.» Bez brige: Horst Stöcker nije trećerazredni autor romana znanstvene fantastike koji je predugo promatrao svemir kroz amaterski teleskop. Stöcker je profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Frankfurtu i dopredsjednik njegova Senata. Pa kako onda tako ozbiljan znanstvenik može doći na pomisao da se kamionskim tovarom smeća mogu riješiti energetski problemi čovječanstva? Čarobna riječ glasi: crne rupe, ona čudovišna nebeska tijela s tako silnom gravitacijom da na vijeke vjekova progutaju čak i svjetlo.

«Crna rupa ništa ne vraća i sve poždere»

Stručnjaci vjeruju da nasred Mliječne staze vreba jedno takvo čudovište, nekoliko milijuna puta teže od Sunca. No, možda postoje i minijaturne crne rupe, mnogo manje od atomske jezgre. A kada bi se u atomskoj centrifugi punom snagom izazvao sudar jezgri vodika, možda bi se i ciljano mogao potaknuti nastanak takvih minijaturnih crnih rupa, kaže Stöckerov kolega Marcus Bleicher: «Kada se jezgre atoma vodika počnu sudarati, moguće je da gravitacijska snaga tako zgusnutih jezgri vodika naraste do te mjere da može doći do nastanka crne rupe. Nadamo se da će se to doista i dogoditi i da ćemo to moći promatrati.»

Crna rupa pod nogama bankara?

Znanstvenici iz Frankfurta nade polažu u novu super mašinu, što je ove godine puštena u pogon u Ženevi – u takozvani LHC, podzemni obruč opsega od 27 kilometara, najjaču atomsku centrifugu svih vremena. «Prema našim aktualnim proračunima, čini se da je energija LHC-a doista dovoljna. U sve bih se okladio da će se to zaista i dogoditi», kaže Bleicher. Crna rupa koja svojom gravitacijskom snagom proždire sve oko sebe – izravno pod nogama švicarskih bankara i francuskih poljoprivrednika? To, blago rečeno, baš i ne zvuči bezopsano... «To nas je pitanje također vrlo jako zanimalo. Prema današnjim znanstvenim spoznajama, možemo biti sigurni da su crne rupe, nastale u atomskoj centrifugi, posve bezopasne.»

Zemlja u atomskoj centrifugi

Razlog je što je Zemlja već milijardama godina izložena svemirskim zračenjima. Ona se time, slikovito govoreći, nalazi u prirodnoj atomskoj centrifugi sa znatno većom energijom nego u LHC-u kojega koriste fizičari. Bleicher: «Ako smo točno izračunali, onda su svemirska zračenja u međuvremenu proizvela pola kilograma materije crnih rupa. A Zemlja dosad nije nestala. I zato smo vrlo sigurno da nema opasnosti.» Minijaturna crna rupa, kaže Bleicher, ne raste i ne deblja se samo zato što je progutala čestice koje su joj se odveć približile. Umjesto toga, ona gotovo u cijelosti zrači sadržaj svoje utrobe, sve osim jednog malog dijela, teškog jedva kao i pet atoma zlata.

Od zračenja mu sinula ideja

To zračenje je Horsta Stöckera dovelo na ideju da bi se energiju moglo proizvesti ciljanim «hranjenjem» crnih rupica. «Mogu ih hraniti posve normalnom materijom, recimo vodom, pjeskom, čime god bilo, a da pritom prema formuli teorije relativnosti dođe do preobražaja te obične materije u svjetlo.» Rupe bi konkretno mogle kružiti u obruču za akumulaciju, ondje bi ih se hranilo materijom, a nastalo zračenje bi se, prema Stöckerovoj predodžbi, pobiralo te pretvaralo u struju.

Učinkovitiji i od nuklearki

«Zanimljivo je da je taj postupak tisuću puta učinkovitiji od uobičajne nuklerane energije. Praktički se 90 posto mase pretvara u energiju. A tih je 90 posto tako silno mnogo da se, matematički gledano, sa samo malo materije može osigurati opskrba čitavog svijeta energijom.» Sve je to zamislivo samo ako LHC doista otkrije crne rupice. Kako bi posve konkretno mogla izgledati tehnika za jednu takvu elektranu na crne rupe, to još ne mogu reći ni frankfurtski fizičari. To ih, međutim, nije omelo da već patentiraju pretvarač mase u energiju. Uostalom, nikad se ne zna...