1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Strojnice po švicarskim domovima

U Švicarskoj su građani na referendumu odbili još strože propise o oružju, pozivajući se na svoju tradiciju 'građanske milicije' - makar u toj zemlji ima možda i četiri milijuna komada vatrenog oružja u privatnim rukama.

Vojna strojnica SIG 550 u švicarskom domu

U kutu gitara - i strojnica!

Damien Auer u svom ormaru kod kuće ima vojni pištolj i strojnicu SIG 550. Vojna obveza u toj zemlji sastoji se od četveromjesečne izobrazbe a potom svake godine tri tjedna mora prisustvovati vojnoj vježbi na koju će doći s oružjem koje čuva kod kuće. On je ponosan na tu tradiciju: "Moj otac, moj djed i moj pradjed su svi bili članovi građanske milicije i uvijek su imali oružje. Mi nemamo profesionalnu vojsku, nego miliciju koja je odgovorna za obranu stanovništva."

Bez puške - nije muškarac!

Pripadnici Švicarske garde

Od davnih dana su Švicarci morali imati oružje - nekoć helebarde ili luk i strijele, danas strojnice!

Štoviše: sve do 1969. je pitanje posjeda oružja bilo u nadležnosti pojedinih kantona pa je tako negdje bila čak obaveza imati oružje - i pokazati ga, ako se muškarac želio oženiti! Temelj švicarske vojske je stoljećima bio takav, rezervni sastav i nerijetko su građani smjeli zadržati svoje naoružanje i nakon obaveze služenja. Rezultat jest da se u švicarskim domovima nagomilao nevjerojatni arsenal od najmanje 2,5 milijuna, po nekim procjenama i 4,5 milijuna komada oružja - na oko 7,5 milijuna stanovnika te zemlje.

Obzirom na tu oružanu silu, pravo je čudo kako nema još više slučajeva zlouporabe - i osobito samoubojstva vatrenim oružjem. Ali i ovako ih ima puno previše, smatra Jacques de Haller, predsjednik švicarskog liječničkog udruženja: "Postoje statistike koje svjedoče kako mladi ljudi koriste vojno oružje za samoubojstvo, a ima i slučajeva obiteljskog nasilja s tim oružjem. Sve to nema više nikakvog smisla. Pa nećemo braniti Švicarsku protiv Crvene armije paljbom sa kuhinjskog prozora ili u svom dvorištu. Činjenica da se mladići vraćaju s vojne obuke sa vatrenim oružjem se pretvara u zastrašujuću statistiku jer imamo na stotine samoubojstva takve vrste u našoj, razmjerno maloj zemlji. Ako bi uspjeli oštrijim zakonom spriječiti 60, 70 ili 100 samoubojstva, već bi to bilo vrijedno truda."

Hrvatima je oružje - zabranjeno!

Plakat protivnika ograničenja oružja

Prevladalo je mišljenje protivnika ograničenja koji su argumentirali: 'Zar da samo zločinci imaju oružje? Ne!'

Švicarska je tek zakonom iz 1999.-, i njegovom revizijom desetak godina kasnije, uvela stroža pravila za posjed oružja. Tako je izrijekom zabranjeno da oružje nabavljaju stranci iz zemalja u kojima je tada vladala ratna opasnost pa se na popisu našla i Hrvatska - uz gotovo sve ostale zemlje bivše Jugoslavije. Tu su bile i Šri Lanka, Alžir i Albanija - gdje je potrebno posebno odobrenje savezne vlade da građanin te zemlje kupi oružje. Svi Švicarci koji žele oružje, po tom novom propisu moraju imati dozvolu, ali ona se praktično mora izdati svakome tko nije kažnjavan!

Jedna od onih koja se zalagala za još strože propise o oružju i osobito, za ukidanje običaja da vojnici u pričuvi imaju oružje kod kuće je i zastupnica Chantal Gallade - i to prema vlastitom iskustvu: "Bilo mi je 11 godina kada se moj otac ubio svojom vojničkom puškom. To je u Švicarskoj realnost, to se dešava gotovo svaki dan i zato sam odlučila progovoriti o mom osobnom iskustvu. Nakon toga sam dobila mnogo pisama od ostalih koji su prošli kroz isto životno iskustvo, ali koji nikada se nikad o tome nisu usuđivali govoriti, jer je to toliki tabu u Švicarskoj."

"Džepno streljivo"

Pripadnici švicarske vojske

'Neće više braniti Švicarsku s kuhinskog prozora!'

Što braniti: tradiciju narodne obrane ili živote građana? Nema tome dugo da vojnici kod kuće nisu čuvali samo strojnicu nego i takozvani "Taschenmunition" Džepno streljivo, paket municije koji se trebao koristiti u ratnoj opasnosti da se vojnik puškom probije do mjesta okupljanja njegove jedinice. Streljivo se od 2007. više ne dijeli vojnicima da ga čuvaju kod kuće, ali svatko tko ima dozvolu za oružje, lako ga može nabaviti.

Mnogi građani su ponosni na čast i dužnost, braniti svoju domovinu što ističe i švicarski ministar obrane, Ueli Mauerer: "Država traži od mene - i svih ostalih muškaraca, da budem spreman položiti svoj život ako treba, da jamčim slobodu u mojoj zemlji: tako je glasila zakletva koju sam ja i svi ostali regruti položili u vojsci. Sada ta ista država kaže kako se tim mladim ljudima ne može vjerovati sa oružjem kojeg imaju. I to je problem: ako država više ne vjeruje svojim građanima, onda su stvari otišle u veoma krivom smjeru."

Švicarski džepni nožić

'Švicarca' nitko ne pomišlja zabraniti

S druge strane, statistike govore kako je od 1996. do 2005. počinjeno 3.410 samoubojstva vatrenim oružjem, a u preko 1.500 slučajeva je nesretnik koristio oružje koje je dobio od vojske. Ipak, građani ne žele mijenjati taj jedinstveni švicarski odnos prema oružju, makar nikad nije dovedeno u pitanje nošenje i korištenje jednog, najtipičnijeg švicarskog oružja: švicarskog džepnog noža.

Autor: I. Foulkes, A. Šubić (DW, dpa)

Odg. ur.: Z. Arbutina

Preporuka uredništva