1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

„Strofa treba magijom da dira“

Danas je prvi dan proljeća - i Svjetski dan poezije. U našoj svakodnevnoj žurbi rijetko i pomislimo zaviriti u neku knjigu pjesama. Barem danas bi mogla biti iznimka i prilika da uz poeziju, zavirimo i u našu dušu.

Slika koja prikazuje balerine

Poezija je doživljaj ljepote i smisla u riječima - Vesna Krmpotić

Slika djevojka kraj zdenca

Poezija? Zastajanje u strci, pogled u tišinu oko sebe...

Naš ukus samo rijedak dojam bira,

I mrzi sve, što sliči frazi, prozi

Tek izabranom srcu zbori lira,

I nije pjesma, koju viču mnozi.

Naš stih je život, koji duši svira,

Što može reći proza, dajmo prozi,

A strofa treba magijom da dira

I budi u nama ono, gdje su bozi.

A. G. Matoš, 1909.

Poezija? Hm, ma daaaj, ko to danas više čita??? kaže mi jedan prijatelj. Istina, rijetki možda, ali kako piše Joachim Sartorius, liričar i prevoditelj, u uvodu u izvanrednu zbirku eseja o poeziji pod nazivom Minima Poetica: „Broj čitatelja poezije zapravo nikad niti opada niti raste. Radi se uvijek o tvrdoj jezgri sretne nekolicine, happy few. To su oni, koji misle da poezija posjeduje moć, tim veću, što nam se čini nemoćnijom u današnjem svijetu tehnologije i znanosti.“

Spadate li i vi među sretnu nekolicinu? Ne? Dobro, ništa strašno, jer za poeziju nikad nije kasno. Nakon kratke provedene ankete među mojim prijateljima, isprva plaho, ali zatim sve smjelije, iskristalizirala se ta sretna nekolicina, navodeći svoje omiljene stihove i pjesnike: Jesenjin, Cesarić, Dedić, Neruda, Ujević, Petrarca, Matoš, Dylan, Hemingway, Kiš, Poe, Bebić, Prévert, Rilke, Bukowski, Ahmatova, Blake, Parun, Mraović, Lorca, Hesse…Toliko pjesnika, toliko stihova i svi oni čekaju da probude u vama „ono gdje su bozi“. Obilježite danas, 21.03. Svjetski dan poezije i dozvolite sebi malo poetike.

Poezija danas

Čileanski pjesnik Pablo Neruda

"Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan" rekao je Pablo Neruda

U današnje doba kada tržište poplavljuju tzv. e-books (elektroničke knjige) i kada opće zanimanje za dobrom starom knjigom polako opada, a zamjenjuju ga sve pliće i lako probavljive tv ponude i ostali šund sadržaji, poezija je svedena na sam rub postojanja. Izdavači se teško odlučuju objaviti nečiju zbirku poezije, večeri poezije održavaju se rjeđe od izleta u svemir, a publika je zainteresirana za poeziju koliko i za tečaj kukičanja. Međutim, poezija nikad nije imala obilježja masovnosti i pjesnici su uvijek bili na nekoj rubnoj društvenoj poziciji. Prije je, doduše, imala jaču socijalnu ulogu, bila je pokretač revolucija, oštri kritičar društva.

Danas je ona stvar pojedinca. Nekad je nekima predstavljala utočište od neimaštine, danas sve više od komercijalizma i konzumerističke nezasitnosti. Dajmo si vremena i prisjetimo se ili otkrijmo glazbu iz obične riječi. Nije kasno.

J.W. Goethe, njemački pjesnik i dramatičar

J.W. Goethe, njemački pjesnik i dramatičar

Enes Kišević - Valcer vir

Budi valcer vir,

Vrtlog vjetra nek te vije.

Budi glazbe dubok mir,

Budi sunce poezije.

Budi sve što ja ne mogu,

Što mi drugi zgazi, uze.

Vrati u ljubav vjeru Bogu,

Vrati vatri iskru suze.

Budi takva kakva jesi,

Ne mijenjaj se za sva blaga.

Uvijek nek' ti miso resi

Ona tiha patnja draga.

Ma koliko bila žena

Uvijek više tajna budi.

Budi šutnja al' iskrena

Nek' te vječno slute ljudi.

I daj duši svojoj strepnju,

Neka čezne, ljubi, pati.

Daj ljepoti smrti zebnju,

I u ljubav vjeru vrati.

Budi suza na dnu mora

Što je osmijeh oka krije.

Budi žubor sa izvora,

Budi sunce poezije.

Autorica: Iva Jerkan

Odg. ur.: Zoran Arbutina