1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Stranci - Hitlerovi pomagači

Tek nerado se svjetska javnost u 80-im godinama prošlog stoljeća opet sjetila problema, kojeg su dugo svi pokušavali zaboraviti. Naime, u njemačkim koncentracijskim logorima kao čuvari su služili i strani vojnici.

U izložbi Ples s vragom vrtni patuljci simboliziraju njegove sljedbenike

U izložbi "Ples s vragom" vrtni patuljci simboliziraju njegove sljedbenike

Strani vojnici su tako u službi SS-a sudjelovali u masovnim ubojstvima nacionalsocijalističkog režima. Osim podrijetla ih je još jedan činjenica razlikovala od Nijemaca: oni su nakon rata mnogo lakše nestajali iz vidokruga istražitelja. Ali proces Ivanu „Johnu“ Demjanjuku, koji se nastavio ovog utorka (12.1.) upravo podsjeća na te zločince.

Rođenog Ukrajinca, Johna Demjanjuka se tereti za pomaganje u ubojstvu u 27.900 slučajeva. No, u nastavku proces se u jednom trenutku zapostavio Demjanjuk te se pažnja usmjerila na ulogu stranih pomagača kakav je bio i on.

Stranci su uglavnom u logorima radili kao stražari

Stranci su uglavnom u logorima radili kao stražari

Dieter Pohl je prvi povijesničar koji svjedoči u procesu protiv Demjanjuka. Na minhenskom institutu za povijest 45-godišnji Pohl je na glasu kao jedan od najvećih stručnjaka na području holokausta. Bavi se raznim segmentima cijele ubilačke mašinerije pa tako i sa ulogom i značajem raznih institucija u nacionalsocijalističkom aparatu: „Odlučujuće je to, kako djeluju institucije, kako surađuju? Jer tu su, osim male skupine poznatih zločinaca, i mnogi ljudi koji su se jednostavno mogli zamijeniti drugima.“

Strani pomagači djelomično odgovorni za holokaust

Pohl, koji govori poljski i ruski, se među ostalim u svojem radu bavio i sa odnosom njemačke okupatorske vojske sa lokalnim stanovništvom u Sovjetskom savezu: „Veliki dio počinitelja je premještan iz jednog logora u drugi po okupiranim zemljama. To znači da su s njima širena i druga iskustva, a sva ta iskustva su 1944. došla u Njemačku kako je tu došla i bojišnica."

Pohl prije samog suđenja nije htio davati izjave kako bi ostao nepristran. Pogotovo što su ga neki drugi prozivali da naciste "želi europeizirati". Pohl smatra kako se proces holokausta sastajao od podjele rada između njemačkih zapovjednika i stranih pomagača.

Neki od pomoćnika su kasnije prebačeni u Auschwitz, gdje su obavljali dužnost stražara

Neki od pomoćnika su kasnije prebačeni u Auschwitz, gdje su obavljali dužnost stražara

"U brzim ratnim pohodima i osvajanjima koja nisu dugo trajala, onda kratko vrijeme traje i neka vrsta izvanrednog stanja. Ali kada se nešto počne otezati, kao rat protiv Sovjetskog Saveza, onda raste i pritisak na tamošnje stanovništvo. Tako se mnogo toga smatra prihvatljivim što prije možda nije bilo."

John Demjanjuk je bio dio tih stranih pomagača i kroz njegovu sudbinu se može vidjeti i uloga svih sličnih njemu.. On je samo jedan iz takozvane "Jedinice Trawniki“, grupe stranih vojnika, koji su obučeni u poljskom logoru Trawniki. Neko vrijeme su tamo vojnici SS-a obučavali oko tri do četiri tisuće dragovoljaca iz okupiranih zemalja. Obuka je trajala dva do tri mjeseca. Većina novaka su bili Ukrajinci kao Demjanjuk, ali i Latvijci i Litvanci su bili među onima, koji su kasnije radili kao stražari u logorima Treblinka ili Sobibor u kojem se i Demjanjuk optužuje za zločine. Dio njih je kasnije radio i u zloglasnom Auschwitzu. Drugi su pretvoreni u partizanski odred za nadzor važnih vojnih i gospodarskih objekata SS-a.

Nakon rata bez problema nastavili živjeti

Nakon rata im je teško bilo stati na kraj. Mnogi su s valovima izbjeglicama prelazili preko Atlantika, dok su drugi mirno nastavili živjeti u svojim rodnim krajevima. U inače preciznoj njemačkoj birokraciji su unutar SS imali čudan status, koji ih u biti nije nigdje svrstavao. Nisu bili obilježeni kao ukrajinske jedinice SS-a ili nešto slično. Tako je svaka njemačka vojna jedinica za vrijeme Drugog svjetskog rata iza sebe imala i vod stranih pomagača o kojima nije bilo dokumenata. Ni svjedoci nisu bili od velike pomoći, jer se često nije ni znalo ime stranaca. Neke bi paušalno samo zvali "Ivan“ - ma kako se doista zvao. Dio njih je nosio improvizirane uniforme, koje su uzeli kao plijen, dok su drugi nosili uniforme njemačke vojske, ali bez vojnih obilježja.

Neki lokalni stanovnici su se dobrovoljno javljali na dužnost

Neki lokalni stanovnici su se dobrovoljno javljali na dužnost

Tek se u drugoj polovici 70-ih godina američka vlada pozabavila tim problemom. Osnovala je ured za specijalne istrage, koji se trebao pozabaviti sa useljenicima koji su, kao i Demjanjuk, osumnjičeni da su davali krive iskaze o svom podrijetlu i identitetu. Ali američki sudbeni postupci ne bi završavali sa kaznenim postupcima, nego samo sa izgonom iz SAD-a. Nakon toga su se i druge države počele baviti sa prošlostima svojih poslijeratnih useljenika. Teško je očekivati da će se osuđeni Ivan „John“ Demjanjuk i sam nešto reći na procesu.

Prekid procesa preko Božića je preživio dobrog zdravlja, ali se očekuje da će nastavak procesa opet pratiti u bolesničkom krevetu u sudnici. Nekada je priroda brža od pravde. No, izgleda da će Demjanjuk biti onaj, koji će platiti cijenu za sve one, koji su se iz raznih razloga dobrovoljno priključivali njemačkim ubilačkim odredima te sudjelovali u jednom od najvećih zločina u povijesti čovječanstva.

Autor: Rainer Volk/ AP/ M.Jeličić

Odg. ur.: A. Šubić

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic