Stranački programi na „jednostavnom jeziku“

Fiskalna stabilnost, efekt Rebound…strani pojmovi, beskonačno dugačke rečenice koje se protežu preko čitavih stranica, složene, strane riječi i stručni pojmovi – to su tipične karakteristike jezika kojim su napisani stranački programi. Razumjeti ih moguće je samo uz prethodno informiranje i znanje. A njega nemaju baš svi. Pogotovo osobama s poteškoćama pri učenju osobito je teško ili čak nemoguće razumjeti što određena stranka nudi u svom programu i što je razlikuje od drugih. Međutim, njemački jezik, ma kako težak on bio, ipak pruža mogućnosti da ga se koristi onako da ga može razumjeti svatko.

To su prepoznali i autori knjižica njemačkih političkih, stranačkih programa. Od ove godine, osim obnovljenih „klasičnih“ programa, objavljeni su i oni „jednostavniji“. Njima i osobe koje ne znaju ili ne mogu dobro čitati mogu dobiti uvid u politiku. „To je važno kako bismo i mi mogli saznati čime se politika uopće bavi i koje namjere imaju političari. Zato tražimo uporabu jednog „jednostavnijeg“ jezika kako bismo i mi mogli znati što oni žele“, kaže Petra Groß, i ona je jedna od osoba s poteškoćama u učenju. Budući da se već godinama zalaže za uporabu jednog jednostavnijeg jezika, dobila je već savezni orden za posebne zasluge (Bundesverdienstkreuz). Stranačke programe Socijaldemokratske stranke, Kršćansko-demokratske stranke kao i Zelenih te Ljevice, ona je već pročitala. Nedostaje još program stranke Slobodnih demokrata, no i on bi ovih dana trebao stići.

I Christiane Völz iz ureda „Jednostavni jezik“ pri humanitarnoj organizaciji Abeiterwohlfahrt (AWO) nedavno je na jednostavniji i razumljiviji jezik „prevela“ stranački program Socijaldemokratske stranke (SPD). Iako se smatra dobro informiranom osobom, neke je teme ipak morala dodatno razjasniti. „Kada je riječ o pojedinim temama morali smo se zapitati – što oni zapravo pod time misle“, kaže ona. Bilo je i slučajeva kada je mislila da je sve dobro razumjela, no nakon razgovora s osobama iz SPD-a ispostavilo se da je riječ o nečem sasvim drugom nego što je ona mislila.

Jasna pravila – jednostavniji jezik

„Kada je riječ o jednostavnijem jeziku, tada postoje jasna pravila – kratke rečenice, bez sporednih rečenica, u obzir dolaze samo najpoznatije riječi. Strane riječi se ne koriste, a ako se baš moraju primijeniti tada se obavezno moraju objasniti“, objašnjava Gisela Holtz, članica uprave mreže „Jednostavan jezik“. Iako je ovaj jezik u početku bio korišten samo za osobe s određenim poteškoćama, u međuvremenu se, kaže ona, ispostavilo da je ovaj jezik koristan i za mnoge druge osobe. „To su prije svega stranci, osobe koje dolaze iz inozemstva kao i za one koji u školi nisu dovoljno dobro naučili čitati“, kaže Holtz. Prema procjeni spomenute humanitarne organizacije AWO, u Njemačkoj trenutno ima oko 300.000 osoba koje pri učenju imaju poteškoće. Osim toga, prema istraživanju Sveučilišta Hamburg, u Njemačkoj živi gotovo 7,5 milijuna osoba koje su tek djelomično pismene, znači, koje mogu čitati ili pisati tek određene riječi.

Ovi jednostavnije napisani stranački programi su mnogo „tanji“ od originala. Primjerice, program stranke CDU je sa 128 stranica skraćen na 38. Ovdje se kada je riječ o poreznoj politici tako mogu naći rečenice poput ove: "Svi građani moraju znati postupati sa svojim novcem. Zbog toga se mora znati koliko poreza moram platiti. Porez je novac. Njega se mora dati državi. Ona od tog novca onda može platiti važne stvari. Primjerice, taj novac odlazi za škole i ceste. Mi želimo da porez ostane jednako visok kao i do sada. Mi ne želimo da se on poveća.“

SPD u svom stranačkom programu napisanom na jednostavnom jeziku govori o svojoj predodžbi jedne dobre radne politike: „Mnogi ljudi u našoj zemlji teško rade. Time žele osigurati sebi i svojoj obitelji život. Neka poduzeća ne plaćaju svojim radnicima dovoljno novca. Radnici tada nemaju dovoljno novca za život. Oni su siromašni iako rade. To je nepravedno. Stoga mi želimo da rad bude dobro plaćen.“

Osobe s poteškoćama same preispituju tekstove

Prije nego ovi pojednostavljeni tekstovi budu objavljeni, njih prvo čitaju osobe s poteškoćama pri učenju. „Ovi čitači su pažljivo pročitali rečenicu po rečenicu. Čitali su i na glas i pri tome je postalo odmah vidljivo koje su riječi „teške“. Sve što nisu razumjeli, čitači su obilježili i pitali što to znači“, kaže Christiane Völtz.

Pa ipak, iako su svi stranački programi prošli iste kontrole i iste promjene, prema mišljenju Petre Groß neki prijevodi su ipak bolji od drugih. „Moja je želja da stranački programi uvijek stoje na raspolaganju i to bez obzira je li riječ o parlamentarnim ili lokalnim izborima te da ih ne moramo posebno zahtijevati od stranaka. To bi vlada stvarno mogla upamtiti…“, završava ona.