1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Stota obljetnica rođenja Eliasa Canettija

«Kukavica, stvano velika kukavica je samo onaj koji se boji svojih vlastitih sjećanja» – samo je jedan od glasovitih aforizama Eliasa Canettija, književnika koji je rođen upravo na današnji dan prije stotinu godina - 25. srpnja 1905. u bugarskom Rustčuku.

default

Njegov je život obilježen svim važnijim zbivanjima 20.stoljeća. Sve do svoje smrti 14.kolovoza 1994. godine u Zuerichu Canetti ni sam nije znao reći koja je od tih zemalja njegova domovina. U svojim je zapiscima zabilježio: «Moram priznati da nemam domovinu, ali svaku zemlju, u koju sam došao, ubrzo sam i zavolio.»

U prvoj polovici svog života Elias Canetti bio je poznat samo u uskom krugu ljubitelja književnosti – no nakon toga, od sredine 60 - tih godina, postao je prava zvijezda književne i intelektualne scene, kojoj su povodom stotog rođendana posvećene brojne izložbe i skupovi.

Među književnicima 20.stoljeća Canetti slovi kao egzotična ličnost – već i zbog samog svog podrijetla. Odrastao je u Bugarskoj, u obitelji sefardskih Židova. U obitelji je najprije naučio njihov židovsko-romanski dijalekt Ladino, a nakon toga njemački. Kad mu je bilo šest godina, s obitelji je odselio u Englesku, nakon toga u Beč, a zatim su uslijedili Zuerich i Frankfurt. Proveo je život stalno na putu, koristeći se sa četiri jezika. Nije nikakvo čudo što je upravo jezik sam za Canettija jedna zasebna tema. Sven Hanuschek, Canettijev biograf i voditelj izložbe o Canettiju u Zuerichu :

«Kad pogledate njegov životopis, rekao bih da je jezik, nešto što je stalno bilo ugroženo. Naučio je Ladino kao svoj prvi jezik, a bugarski kojeg su govorile njegove dadilje, zacijelo mu je dugo odjekivao u ušima. A uz to, tu je bio i turski. Canetti je inače imao tursko državljanstvo, a to su državljanstvo on i njegova obitelj zadržali i nakon što je Bugarska stekla suverenitet. Zatim – obitelj je stalo selila. U Engleskoj je prvi puta išao u školu i tamo je naučio čitati – na engleskom. Onda je uz to došao i njemački. To su bile velike promjene u njegovoj najranijoj dobi. A onda je tridesetih godina morao otići u egzil. Usvajanje jednog jezika je nešto na čemu se treba vrlo intenzivno raditi.»

Na izložbi u ciriškom muzeju Strauhof o životu i radu Eliasa Canettija izloženo je obilje materijala – brojne fotografije, pisma, tonski i filmski zapisi, knjige, kazališni plakati i manuskripti. Sve to ostavlja vrlo živ dojam o ovom bogatom književnom opusu. Sa 17 godina, kada je živio u Njemačkoj, Canetti je otkrio glavnu temu kojom će se baviti tijekom cijelog života:

«Kasnije u Frankfurtu, gdje sam išao u školu – sjećam se prve demonstracije – bila je to politička demonstracija povodom ubojstva Rathenaua – mislim da je to bilo 1922. godine. Bila je to velika radnička demonstracija u središtu Frankfurta. Ja sam tada prvi puta bio dio toga, pripadnik mase. Odjednom sam osjetio da se samnom nešto zbiva. Bio sam vrlo uzbuđen i nisam razumio što se to sa mnom događa. Od tada se stalno pitam – što to zapravo znači – taj pojam «masa».

Canetti je o tom pitanju razmišljao 40 godina, a preko 20 godina pisao je svoje djelo «Masa i moć», koje je objavljeno tek 1960. godine u Hamburgu. Do tog je vremena već objavio bogat opus – roman «Blendung» («Zasljepljenost»), objavljen 1935. godine i koji na njemačkom govornom području nije naišao ni na kakav odjek, četiri kazališna komada, od kojih su neki izazvali prave skandale, i tisuće stranica zapisaka koje svakodnevno bilježi od 1942. godine – u međuvremenu je to pravo mamutsko djelo.

Bez obzira na to, za Canettija su do 60-tih godina znali samo odabrani poznavatelji književnosti. Tek od sredine 60 - tih godina počele su stizati književne nagrade, a 1981. godine dobio je Nobelovu nagradu. U obrazloženju švedske akademije se navodi da mu je nagrada uručena zbog «književnog djela obilježenog vrlo širokim pogledima, zbog bogatstva ideja i umjetničke snage.» U to je vrijeme Canetti iza sebe već imao dva braka i brojne životne krize. Živio je u Bugarskoj, Engleskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, doktorirao je kemiju, a njegov se interes za prirodne znanosti na neki način prenio na ljude, na njihovu ljudsku kemiju i zakone privlačenja i odbijanja, kao i na njegove glavne teme – masu i moć. Zlo i smrt - također njegove bitne teme - smatrao je najvećim neprijateljima čovječanstva, pravim skandalom za pisca koji je, kako je sam rekao, živio izolirano, u nekoj vrsti «pustinje koju je sam kreirao». Činjenica da je pisao na njemačkom za njega je bila samorazumljiva kao disanje i hodanje, rekao je Canetti jednom prilikom. A od obilja materijala od nekoliko tisuća stranica zapisaka i rukopisa, koje je stvorio tijekom 70 godina književnog rada, do sada je objavljeno - začuđujuće malo.

  • Datum 25.07.2005
  • Autor Oliver Seppelfricke
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zjg
  • Datum 25.07.2005
  • Autor Oliver Seppelfricke
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zjg