1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Stota obljetnica rođenja Eliasa Canettija

Oliver Seppelfricke25. srpnja 2005

«Kukavica, stvano velika kukavica je samo onaj koji se boji svojih vlastitih sjećanja» – samo je jedan od glasovitih aforizama Eliasa Canettija, književnika koji je rođen upravo na današnji dan prije stotinu godina - 25. srpnja 1905. u bugarskom Rustčuku.

https://p.dw.com/p/9Zjg
Foto: AP

Njegov je život obilježen svim važnijim zbivanjima 20.stoljeća. Sve do svoje smrti 14.kolovoza 1994. godine u Zuerichu Canetti ni sam nije znao reći koja je od tih zemalja njegova domovina. U svojim je zapiscima zabilježio: «Moram priznati da nemam domovinu, ali svaku zemlju, u koju sam došao, ubrzo sam i zavolio.»

U prvoj polovici svog života Elias Canetti bio je poznat samo u uskom krugu ljubitelja književnosti – no nakon toga, od sredine 60 - tih godina, postao je prava zvijezda književne i intelektualne scene, kojoj su povodom stotog rođendana posvećene brojne izložbe i skupovi.

Među književnicima 20.stoljeća Canetti slovi kao egzotična ličnost – već i zbog samog svog podrijetla. Odrastao je u Bugarskoj, u obitelji sefardskih Židova. U obitelji je najprije naučio njihov židovsko-romanski dijalekt Ladino, a nakon toga njemački. Kad mu je bilo šest godina, s obitelji je odselio u Englesku, nakon toga u Beč, a zatim su uslijedili Zuerich i Frankfurt. Proveo je život stalno na putu, koristeći se sa četiri jezika. Nije nikakvo čudo što je upravo jezik sam za Canettija jedna zasebna tema. Sven Hanuschek, Canettijev biograf i voditelj izložbe o Canettiju u Zuerichu :

«Kad pogledate njegov životopis, rekao bih da je jezik, nešto što je stalno bilo ugroženo. Naučio je Ladino kao svoj prvi jezik, a bugarski kojeg su govorile njegove dadilje, zacijelo mu je dugo odjekivao u ušima. A uz to, tu je bio i turski. Canetti je inače imao tursko državljanstvo, a to su državljanstvo on i njegova obitelj zadržali i nakon što je Bugarska stekla suverenitet. Zatim – obitelj je stalo selila. U Engleskoj je prvi puta išao u školu i tamo je naučio čitati – na engleskom. Onda je uz to došao i njemački. To su bile velike promjene u njegovoj najranijoj dobi. A onda je tridesetih godina morao otići u egzil. Usvajanje jednog jezika je nešto na čemu se treba vrlo intenzivno raditi.»

Na izložbi u ciriškom muzeju Strauhof o životu i radu Eliasa Canettija izloženo je obilje materijala – brojne fotografije, pisma, tonski i filmski zapisi, knjige, kazališni plakati i manuskripti. Sve to ostavlja vrlo živ dojam o ovom bogatom književnom opusu. Sa 17 godina, kada je živio u Njemačkoj, Canetti je otkrio glavnu temu kojom će se baviti tijekom cijelog života:

«Kasnije u Frankfurtu, gdje sam išao u školu – sjećam se prve demonstracije – bila je to politička demonstracija povodom ubojstva Rathenaua – mislim da je to bilo 1922. godine. Bila je to velika radnička demonstracija u središtu Frankfurta. Ja sam tada prvi puta bio dio toga, pripadnik mase. Odjednom sam osjetio da se samnom nešto zbiva. Bio sam vrlo uzbuđen i nisam razumio što se to sa mnom događa. Od tada se stalno pitam – što to zapravo znači – taj pojam «masa».

Canetti je o tom pitanju razmišljao 40 godina, a preko 20 godina pisao je svoje djelo «Masa i moć», koje je objavljeno tek 1960. godine u Hamburgu. Do tog je vremena već objavio bogat opus – roman «Blendung» («Zasljepljenost»), objavljen 1935. godine i koji na njemačkom govornom području nije naišao ni na kakav odjek, četiri kazališna komada, od kojih su neki izazvali prave skandale, i tisuće stranica zapisaka koje svakodnevno bilježi od 1942. godine – u međuvremenu je to pravo mamutsko djelo.

Bez obzira na to, za Canettija su do 60-tih godina znali samo odabrani poznavatelji književnosti. Tek od sredine 60 - tih godina počele su stizati književne nagrade, a 1981. godine dobio je Nobelovu nagradu. U obrazloženju švedske akademije se navodi da mu je nagrada uručena zbog «književnog djela obilježenog vrlo širokim pogledima, zbog bogatstva ideja i umjetničke snage.» U to je vrijeme Canetti iza sebe već imao dva braka i brojne životne krize. Živio je u Bugarskoj, Engleskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, doktorirao je kemiju, a njegov se interes za prirodne znanosti na neki način prenio na ljude, na njihovu ljudsku kemiju i zakone privlačenja i odbijanja, kao i na njegove glavne teme – masu i moć. Zlo i smrt - također njegove bitne teme - smatrao je najvećim neprijateljima čovječanstva, pravim skandalom za pisca koji je, kako je sam rekao, živio izolirano, u nekoj vrsti «pustinje koju je sam kreirao». Činjenica da je pisao na njemačkom za njega je bila samorazumljiva kao disanje i hodanje, rekao je Canetti jednom prilikom. A od obilja materijala od nekoliko tisuća stranica zapisaka i rukopisa, koje je stvorio tijekom 70 godina književnog rada, do sada je objavljeno - začuđujuće malo.