1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Stoljetno neprijateljstvo između muslimana i - muslimana

O tome smo slušali iz Iraka, sad se i sukob u Siriji sve više pretvara u vjerski sukob sunitskih i šijitskih muslimana. A mnogi na Zapadu zapravo ne razumiju duboki rascjep između muslimana koji traje već stoljećima.

BERLIN - DECEMBER 03: Minarets loom over the dome of the Sehitlik Mosque on December 3, 2009 in Berlin, Germany. The recent referendum in Switzerland, in which 57 percent of respondents voted for a ban on the construction of minarets, has sparked a debate across Europe over attitudes toward Islam and the fear of radical Islam. (Photo by Sean Gallup/Getty Images)

Moscheen in Deutschland 2012 Berlin Sehitlik Moschee

Da je prorok Muhamed prije svoje smrti 632. godine odredio svog nasljednika, stvari bi se možda razvijale drugačije. Ovako se, međutim, islamska zajednica podijelila 30 godina nakon Muhamedove smrti. Većinu su činili muslimani koji su se kasnije nazvali sunitima. Za razliku od šijita, suniti uz Kuran slijede i Sunnet, pravila islama utemeljena na običajima proroka Muhameda.

Šijitski muslimani su sljedbenici Ali ibn Abi Taliba koji je bio rođak i zet proroka Muhameda i otac Muhamedovih jedinih potomaka. Njegovi sljedbenici su zato sebe nazvali Ši'at Ali (Alijeva stranka). Šijiti su i danas manjina i čine između 10 i 15 posto od ukupno 1,6 milijardi muslimana u svijetu.

Huseinova džamija u Kerbeli

Huseinova džamija u Kerbeli

632. godine se manje radilo o vjerskoj, koliko o kadrovskoj politici. "Spor je izbio kada je došlo do pitanja kako će se na korektan način odrediti Prorokov nasljednik“, objašnjava teolog Lutz Berger sa Univerziteta u Kielu: "Na početku smo imali politički sukob u kojem se radilo o osobama koje su se natjecale za vodstvo i interesima različitih grupa. Taj politički konflikt se kasnije pretvorio u vjerski.“

Tko će biti nasljednik?

Isprva se većina mogla složiti da su "zakonski“ nasljednici proroka Muhameda četiri kalifa. To je titula vrhovnog poglavara muslimana koji se smatra nasljednikom Muhameda. Kalifi su bili i svjetovni i vjerski vladari u prvim državama koje su osnovali muslimani poslije Muhamedove smrti.

660. godine je vlast preuzela dinastija Omejida. Prilikom odabira kalifa je za većinu bilo osobito važno da oni potječu iz plemena Kurejš čiji je pripadnik bio i prorok Muhamed. Alijevi sljedbenici su pak smatrali da prorokov nasljednik mora biti i iz Muhamedove obitelji. Oni to argumentiraju time što je sam Bog odredio da Ali bude nasljednik i da je to pismeno, prije smrti, objavio i prorok Muhamed. Suniti su pravila o Muhamedovom nasljedniku tumačili iz Kurana.

Berger kaže da je Ali bio ambiciozan. Iako se isprva nije uspio nametnuti kao nasljednik Muhameda, on nije mirovao sve dok 656. godine nije izabran i za četvrtog i posljednjeg zakonskog kalifa. Na vlasti je bio samo pet godina jer je Ali ubijen u atentatu. Dinastija Omejida je novi centar islamske moći stvorila na području oko Damaska u Siriji, dok su Alijevi sljedbenici imali kontrolu nad područjem na kojem se danas nalazi Irak.

Prosvjedi u Saudijskoj Arabiji nakon hapšenja šijitskog propovjednika šeika Nimr Bakir al-Nimra

Prosvjedi u Saudijskoj Arabiji nakon hapšenja šijitskog propovjednika šeika Nimr Bakir al-Nimra

680. godine je najmlađi Alijev sin, Husein, također izabran za kalifa. Međutim iste godine su ga ubili sljedbenici dinastije Omejida i Husein je sahranjen u Kerbeli. To je onda značilo i konačnu podjelu muslimana na sunite i šijite i kult mučeništva u ime vjere koji je izraženiji kod šijita.

Ekstremizam gubitnika

"Šijiti su kroz povijest na neki način bili gubitnici", objašnjava Berger. Aliju i njegovim sljedbenicima nije uspjelo nametnuti svoje mišljenje cijeloj islamskoj zajednici. Rezultat tog neuspjeha je i njihov prilično negativan pogled na svijet. Po njihovom razumijevanju, religijskog vođu imama odabire sam Bog. Isto tako su mišljenja da će na kraju doći Spasitelj koji će uspostaviti "kraljevstvo Božje pravde“. Vjerovanje u osobitu moć imama je najveća razlika u odnosu na sunite. Za šijite je imam posrednik između Boga i vjernika: šijiti su mišljenja da samo imam poznaje skriveno značenje Kurana i ima zadatak da to prenosi društvu. Njegovo učenje je zato nepogrešivo i njegovo kazivanje za šijite ima isti značaj kao i Kuran.

Podijeljen svijet islama

Za sunite je jedino ispravno ono što je zapisano u Kuranu

Za sunite je jedino ispravno ono što je zapisano u Kuranu

Današnji politički konflikti u islamskom svijetu su uglavnom vjerske prirode i dijelom pokazuju tradicionalne vjerske sukobe između sunita i šijita. Primjera je mnogo: bilo da je riječ o građanskom ratu u Siriji i Iraku ili višegodišnjem sukobu Saudijske Arabije i Irana, jedine zemlje u kojoj je službena religija šijitski islam.

U svijetu živi oko 1,6 milijardi muslimana. Procjenjuje se da su 85-90 posto suniti. Točnih podataka nema jer u mnogim država se stanovnici prilikom evidencije ne pitaju kojoj religiji pripadaju. Zbog toga šijiti, ukoliko žive u nešijitskom okružju, javno ne izjašnjavaju svoju vjersku pripadnost. Zemlje sjeverne Afrike su uglavnom naseljene sunitima, baš kao i Saudijska Arabija, Indonezija i Bangladeš. Suniti su većinsko stanovništvo i u Siriji ili na palestinskim područjima.

Šijiti su, osim u Iranu, većina i u Bahreinu, a trećina muslimana Libanona su također sljedbenici Alija. Oni čine i značajan broj vjernika i u Afganistanu, Kuvajtu, Pakistanu i Siriji.

Preporuka uredništva