1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Starci moraju - ali i žele raditi

Dugo vremena su u Njemačkoj i sa 55 godina mnogi odlazili u mirovinu. Danas je to drugačije: to je zakonski postalo teže, a mnogi se boje i malih mirovina koje će dobivati. Ali ipak: mnogi starci koji rade - to i žele!

Mnogi mlađi suradnici se ponekad pitaju: što će tom šezdesetogodišnjaku još ova svakodnevna gnjavaža na poslu, svađe sa šefom, poštivanje vremenskih rokova i sjedenje na mukotrpnim sjednicama? Kako to da ih ima sve više, umjesto da sjede kod kuće ili da rade što hoće, dok mirovina stiže svakog mjeseca?

Jer promjena je upravo drastična: u Njemačkoj još uvijek radi dvostruko više osoba starijih od šezdeset godina nego što ih je radilo prije desetak godina. 2001. je još samo 21,4% posto ljudi poodmakle starosti još odlazilo na posao, a danas ih je preko 44%.

Dijelom, to je zasluga politike koja je shvatila kako previše ljudi odlazi u prijevremenu i kojekakvu mirovinu i kako se mora dogoditi da i mirovine padaju jer ima sve manje radnika koji uplaćuju u mirovinski fond. S druge strane, mirovine su već pale i više nema toliko umirovljenika koji si mogu priuštiti čitave mjesece boravka u Španjolskoj ili ljetovalištu u nekoj drugoj zemlji. Štoviše: odlazak u mirovinu bi mogao značiti značajan pad prihoda, sve do stupnja kad se može govoriti o siromaštvu u starosti.

74-godišnji drvotokar

Neki jednostavno ne žele da nestane njihovo iskustvo i umjeće

"Nije samo novac"

Ali mnogi od staraca tvrde kako čak niti novac nije najvažniji razlog što i dalje navijaju budilicu kako bi odlazili na posao. Jedan od njih je Klaus von Holt. On priznaje kako se doista mnogi boje siromaštva, ali sa svoje 62 godine on je imao posve drugi razlog: "Mislio sam da je šteta da svo moje iskustvo koje sam sakupljao na raznim mjestima, jednostavno više nigdje ne mogu upotrijebiti."

Klaus von Holt

Klaus von Holt: Želim raditi i nakon 65.

On je tek nedavno je našao novi posao i priznaje kako je još uvijek rijetkost da osobe u njegovoj dobi brzo pronađu novog poslodavca. Njemu je pomoglo doista vrhunsko obrazovanje: u Bonnu je studirao fiziku i još kao apsolvent je upisao studij medicine i specijalizirao se za sudsku medicinu. Nakon toga se još doškolovao za područje toksikologije. Dugo je radio u različitim tvrtkama, a pred kraj je bio samostalni savjetnik. Sad je dobio posao u Istraživačkom centru za neurodegenerativna oboljenja. Kao stručni savjetnik istražuje nuspojave kod lijekova koje primaju stariji pacijenti - i uživa kao da mu je trideset.

Telefon prestane zvoniti

Zapravo, posao mu je našao još stariji zaposlenik i savjetnik Zavoda za zapošljavanje u Bonnu. Bernhard Switaiski je već proslavio 64. rođendan ali "vrlo rado" radi svoj posao - posredovanje baš takvim "starcima" pronaći novi posao.

Bernhard Switaiski

Bernhard Switaiski: 'Ne, ne bojim se da i u mirovini neću imati što raditi'

Objašnjava i kako kod njega razlog što još uvijek radi nije usamljenost. To je inače drugi najčešći razloga zbog kojeg starije osobe dugo ostaju radno aktivne. Jer mnogi od onih koji odlaze u mirovinu do jednog dana odlučuju o važnim poslovima i suradnici pomno prate svaku njihovu riječ, a onda, preko noći, telefon više ne zvoni, mnogi prijatelji su se pokazali kao "prijatelji" koji su željeli samo imati koristi od poznanstva i čini se da više nikog ne zanima niti je li živ.

Switaiski se nimalo ne boji takve sudbine: član je brojnih udruga i sve mu se čini da će i kao penzioner jedva nalaziti vremena između brojnih termina. Kada je riječ o posredovanju za starije osobe i pronalaženju novih radnih mjesta za njih, objašnjava kako se mnogo toga promijenilo i kada je riječ o odnosu prema starijim suradnicima i odlasku u mirovinu.

"Mlado je lijepo (i jeftino), stari su glupi"

Jer prije je i među 55-godišnjacima bilo mnogo onih koji su već bili u mirovini, tako da su i njihovi vršnjacima prije počeli razmišljati da i sami prestanu raditi. Država je shvatila kako tako više neće moći puniti blagajnu mirovinskog fonda, pa je tako i produžila radni vijek i pooštrila uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu. Konačno, u zadnjih pola stoljeća se i životni vijek Nijemaca i produljio za gotovo deset godina.

Ured njemačkog Zavoda za zapošljavanje

Starih ima manje na Zavodu, ali su im i šanse veoma male - ako nisu doista vrhunski obrazovani.

Ali promijenilo se mnogo toga i kod poslodavaca. Donedavno je u kadrovskim službama vrijedilo glavno pravilo: mlado je uvijek bolje od starog - a povrh toga i košta manje. No vremenom su shvatili da mladim suradnicima tvrtka možda plaća manje plaće, ali i da im nedostaje iskustvo i stručnost onih koji su već desetljećima u toj ili sličnoj tvrtki.

Obzirom da je i stručnjaka sve manje, Switaiskom je bilo potrebno jedva dva tjedna da iskusnog patologa i toksikologa poput Holta pošalje u prvu tvrtku na razgovor. Apsolventi nekih fakulteta mogu biti sretni ako poziv dobiju i šest mjeseci nakon što su se javili na Zavod za zapošljavanje, a Holt se u tom roku već odlučio za jednog od mogućeg poslodavca i potpisao ugovor o radu.

Ipak i Holtu je jasno kako je on - još uvijek - iznimka zbog svojih iskustava. Zna i za suradnike i bivše kolege jednog instituta gdje je radio od kojih neki imaju golemih problema naći novi posao, makar su jedva navršili pedeset godina.

Strah od starijeg od tebe

Objašnjava kako tu nije samo riječ o predrasudama i mišljenju kako su "starci glupi" i neskloni novim tehnologijama, nego i o jednostavnim međuljudskim problemima: "Kad stariji suradnik traži posao, u mnogim poduzećima o njegovom zapošljavanju odlučuju osobe koje su i mlađe, često i daleko manje stručne nego on." Utoliko ga već na vratima prepoznaju kao konkurenciju i prijetnju vlastitoj karijeri u tom poduzeću - i "za svaki slučaj" ga odbiju.

Starac i djevojka

Studije su nedvojbeno dokazale: nisu bolje niti radne skupine samo mladih suradnika, niti samo starih. I kod produktivnosti, kreativnosti i stabilnosti su najbolje grupe gdje postoji prava mjera i mladih i starih.

I savjetnik Zavoda za zapošljavanje se slaže: doduše, manja je mogućnost da ostanete bez posla kad vam je šezdeset i takvih onda ima i manje nego mladih nezaposlenih - ali kad izgubite posao, mnogo je teže naći novi. Jer i u poduzećima mnogima još nije jasno kako, kad im dođe netko koji ima 58 godina, još uvijek ima 8 godina koje mora odraditi, a kako i sa sobom nosi iskustvo kakvo se ne može steći ni na kakvom fakultetu - i stručno i kolegijalno. Jer kako su utvrdile studije, stariji suradnici su upravo od neprocjenjive važnosti za stabilnost i ozbiljnost čitavog odjela i skupine gdje su zaposleni.

Holt dodaje i kako je velika rijetkost onda naći posao koji bi odgovarao položaju u hijerarhiji kakvog ste prije imali. Mnogi od njih se moraju "prodati ispod svoje vrijednosti" kako bi mogli naći posao barem kao "obični" suradnik.

On osobno je vrlo zadovoljan poslom kojeg je dobio, a ne teži niti odlasku u mirovinu. U svakom slučaju želi raditi "do kraja", još pet godina dok mu bude 65, a i za kasnije kuje poslovne planove. Možda da se vrati među slobodne poduzetnike i opet radi kao neovisni savjetnik.

Preporuka uredništva