1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Star, siromašan, stranac

Njemačka mnogima izgleda kao "obećana zemlja", ali stvarnost je često drukčija. Mnogi stariji doseljenici tako su u "trećoj dobi" ovisni o socijalnoj potpori države. U Dortmundu djeluje udruga koja im pokušava pomoći.

Zwei Seniorinnen sitzen am 27.08.2012 auf einer Bank im Ostseebad Graal-Müritz (Landkreis Rostock). Foto: Bernd Wüstneck dpa/lmv Schlagworte Soziales, Senioren, Rentner, Frauen, Alter, Rente, Ost, Ostdeutschland, Ostrentner, Altersarmut, Rentenangleichung, Angleichung

Rentnerinnen Seniorinnen Alte Menschen Rente

Ponedjeljak i petak su posebni dani za mnoge starije doseljenike u sjevernom dijelu Dortmunda. Dva puta tjedno, upravo tih dana, sastaju se članovi Društva za međunarodna prijateljstva (ViF) u svojim klupskim prostorijama. Pjevaju se pjesme, žene šiju ili pletu, a poslijepodne svi sjede zajedno uz čaj i kekse čavrljaju o prošlim vremenima ili problemima koje donosi starost.

Kosan Ismed

Kosan Ismed

Kosan Ismed je jedan od rijetkih u tom krugu koji može živjeti od vlastite mirovine. I to, kako kaže, zato jer su on i njegova supruga imali petoro djece koju je trebalo hraniti pa je i žena morala zarađivati.

"Prije su mi sve moje turske kolege govorile da muslimanke ne bi smjele raditi. Ali moja supruga je smjela. Ona je 25 godina radila u jednom staračkom domu, a ja u Čeličani Hoesch. Mi zato danas nismo ovisni o socijalnoj pomoći. Dobro nam je", priča Ismed.

Hasibe Ulubas i njezina kćer Sevgi

Hasibe Ulubas i njezina kćer Sevgi

Hasibe Ulubas je pak ovisna o potpori države, iako je i ona radila. Ali muž joj se razbolio i morala ga je njegovati, a kako od njegove invalidske mirovine nisu mogli živjeti, išla je još i čistiti. Danas ta 64-godišnjakinja dobiva mirovinu udovice i potporu Zavoda za rad.

U Turskoj bi, naravno, mogla puno jeftinije živjeti, ali sva njezina djeca, njih četvoro, žive u Dortmundu. Hasibe Ulubas želi ostati blizu njih. Prije je bilo uobičajeno, uključuje se u razgovor Hadi Kamisli, slati novac rodbini u Turskoj, ali turski doseljenici poput njega - a oni se ubrajaju u drugu generaciju doseljenika - nemaju više puno rodbine u Turskoj, kao što su imali njihovi roditelji, a i moraju se više brinuti o sebi i štedjeti.

Velika prepreka - nedostatak informacija

Hadi Kamisli

Hadi Kamisli

Ali kako se financijski osigurati za starost? To pitanje si postavljaju brojni doseljenici, pa i Hadi Kamisli. Mnogi koncerni nude privatna mirovinska osiguranja, ali ako ih nude njemački zastupnici turski će im doseljenici teško povjerovati i prihvatiti ponude.

"Nama Turcima nedostaje puno informacija. Ima ih, ali su samo na njemačkom. A prva generacija doseljenika ih ne razumije. Zato u naš klub pozivamo mnoge stručnjake da nam informacije prevedu na ruski ili turski."

Nadeschda Hagen je za to zahvalna, jer je ona svoje skromno znanje njemačkog stekla prije 20 godina kao prodavačica u jednoj second-hand trgovini. Ali taj posao je izgubila i ostala je nezaposlena. "Sasvim dobro živim od socijalne pomoći. Kuham i pletem. Muž mi više ne puši i ne pije. Dok je pušio i pio, teško smo izlazi na kraj s novcem."

Pristojan život sa socijalnom pomoći

Skromno živi i Sofia Olschevska. Ona je izgubila svoje pravo na mirovinu kada je prije 22 godine emigrirala iz okolice Černobila i doselila u Dortmund. Došla je ovamo jer je nakon katastrofe u tamošnjoj nuklearki strahovala da će oboljeti od raka kao i mnogi njezini sunarodnjaci. U Ukrajini je radila kao viša medicinska sestra i fizioterapeutkinja, ali u Njemačkoj nije mogla pronaći posao. U međuvremenu je dobila njemačko državljanstvo i skromno živi od onoga što joj daje država - novac za stan, grijanje, odjeću i hranu.

"Još sam u Ukrajini sanjala o tome da jednom u životu odem na krstarenje, ali taj san mi se neće ispuniti. Vidim puste reklame, ali toliko novca nikada neću moći uštedjeti", kaže Sofia koja o svojoj sudbini priča s dozom (crnog) humora.

Mathilde Schmidt

Mathilde Schmidt

Ni Mathilde Schmidt ne želi kukati. Kao pripadnica njemačke manjine s područja bivšeg Sovjetskog Saveza dobiva mirovinu na osnovi zakona o mirovinskim pravima ostvarenima u inozemstvu kao i suprug Nadeschde Hagen. Mathilde Schmidt ukazuje kako je imala sreću što je u Njemačku došla 1993. godine, jer svi oni koji su došli nakon 1995. više nemaju prava na mirovinu obračunatu prema pravima ostvarenima u bivšem SSSR-u već samo na socijalnu pomoć. Svoju situaciju rezimira ovako: u Sovjetskom Savezu nije imala novca, a sada ga opet nema, ali zato barem ima slobodu. "Mladim ljudima je teže. Mnogi nemaju posla ili su samo zaposleni na određeno vrijeme. Žao mi ih je", kaže.

Dva milijuna doseljenika-umirovljenika

Zajedno im je lakše - članovi Društva za međunarodna prijateljstva na tjednom okupljanju

Zajedno im je lakše - članovi Društva za međunarodna prijateljstva na tjednom okupljanju

Jedan od ciljeva Društva za međunarodna prijateljstva je stoga što ranije informirati i savjetovati svoje članove. Stručnjaci često dolaze i održavaju predavanja i na temu sistematskih pregleda, zdrave ishrane i njege starih i nemoćnih. Članovi udruge izdaju i brošuru s važnim informacijama o zdravstvu. U njoj se daju odgovori na česta pitanja o njezi, lijekovima, doplati za njih i punomoćima, a izlistan je i popis svih liječnika na području grada koji govore strane jezike. Računa se da će u Njemačkoj do 2020. do dva milijuna doseljenika doseći granicu starosne mirovine i da će im trebati njega. I to se može pročitati u brošuri Društva za međunarodna prijateljstva.

Preporuka uredništva