1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Srpskohrvatski - jezik koji izumire"

O tome kako na prostoru bivše Jugoslavije više nitko ne želi govoriti srpskohrvatski, te na koji način Srbija sa sebe želi skinuti pečat krivnje za početak Prvog svjetskog rata, piše tisak na njemačkom jeziku.

"Na Balkanu nitko više ne želi govoriti srpsko-hrvatski", piše u svome izdanju od srijede (8.1.) Süddeutsche Zeitung (SZ) u članku pod naslovom "Izumirući jezik", i nastavlja: "Fanovi Balkana, koji svježu ribu u Hrvatskoj isto toliko cijene kao i svinjsko pečenje u Srbiji, koji skoknu na izlet u Sarajevo i odmor zaokruže boravkom u Crnoj Gori, mogli bi pomisliti da se u tim zemljama još uvijek govori istim jezikom: srpskohrvatskim. Ta misao i nije toliko pogrešna - na prvi pogled. Još uvijek Bošnjaci bez problema razgovaraju s Hrvatima ili Srbima, mogu čitati knjige svojih susjeda i razumjeti njihove pjesme. Za Srbe je reka, a za Hrvate je rijeka. Ali, na drugi pogled na Balkanu bjesni jedna žestoka borba za jezik. Tako se hrvatski veterani protive da se u Vukovaru ispišu službene ploče i na ćirilici - alfabetu koji koriste Srbi, a koji ipak čine jednu trećinu stanovnika u tom gradu."

Jezična zbrka zemalja bivše Jugoslavije

Jesu li Srbi i Hrvati jezično išli u jednom smjeru ili su se borili jedni protiv drugih, u tijeku povijesti je ovisilo o tome žele li u određenom trenutku naglasiti ono zajedničko ili ono što ih razdvaja, navodi dalje SZ: "Jedna ili možda dvije tisuće riječi razdvajaju Srbe i Hrvate u međuvremenu, prije svega na pravnom i upravnom području. Tko je mislio da će put u Europsku uniju ublažiti razlike, taj se grdno varao. U susjedstvu, u Srbima dominiranoj Republici Srpskoj, muslimanski roditelji traže da se nastava za njihovu djecu ne odvija na srpskom, već na bosanskom. To u biti nije poseban jezik, ali se radi o različitim verzijama jezika u književnosti, povijesti i zemljopisu, religiji i sociologiji. Crnogorci su tu malo dalje, ali samo na papiru. Nakon neovisnosti te male zemlje, u novom ustavu 2007. je zapisan 'crnogorski' kao službeni jezik, iako se dvije-trećine stanovništva izjasnilo da govori srpski. Crnogorski kao obvezan predmet u školi je naljutio brojne građane, kao i nova, crnogorska gramatika. Učenici u Crnoj Gori trebaju pohađati nastavu na 'crnogorsko-srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku' - ali u ljeto 2013. je crnogorski Ustavni sud to ocijenio kao nelegitimno. Kako će situacija dalje teći, još je nejasno: jezična zbrka na svim područjima."

Živko Budimir

Živko Budimir

Kriza u FBiH - zemlji ponovno prijeti blokada

Austrijski Standard se u svome online-članku osvrće na aktualnu političku krizu u Federaciji BiH, napominjući da je ona nastala nakon smjene federalnog ministra financija Ante Krajine. Der Standard napominje da se u krizu uključio i Ured Visokog predstavnika, Valentina Inzka, poručujući da je odluka predsjednika Federacije BiH, Živka Budimira, da smijeni Krajinu, "pravno upitna".

"U Bosni i Hercegovini predstoje opći izbori ove jeseni. Strahovanja da bi kroz predstojeću izbornu kampanju cijela zemlja ponovno mogla biti blokirana, nisu neosnovana. Nakon posljednjih izbora je toj balkanskoj zemlji bilo potrebno čitavih 17 mjeseci da dobije vladu na razini države. A problema je bilo i u Federaciji BiH", napominje Der Standard.

Gavrilo Princip - heroj ili terorist?

Arhivskim dokumentima i jednim filmom Beograd želi od krivnje očistiti svoga nacionalnog heroja, piše Die Welt povodom ove godine u kojoj se obilježava stotinu godina od atentata na austro-ugarskog prijestolonasljednika i početka Prvog svjetskog rata. Die Welt s tim u svezi pojašnjava da je prikaz povjesničara s Cambridgea, Christophera Clarka, u njegovoj knjizi "Sleepwalker" (Mjesečar), uzbudio duhove u javnosti u Srbiji: "Tamo se ne žele sprijateljiti s Clarkovom tezom da je atentat srpskih nacionalista na austrougarskog prijestolonasljednika i njegovu suprugu u Sarajevu krajem lipnja 1914. usporediv s terorizmom Al Qaide. Ne samo odgovorni u državi i u vladi se žele i dalje pridržavati stava da se kod atentatora Gavrila Principa i njegovih pomagača iz 'Crne ruke', koji su sudjelovali u uroti, radilo o borcima za slobodu. Sad imaju i angažiranu podršku i poznatih kulturnjaka. Tako je srpsko-bosanski redatelj Emir Kusturica najavio da će 'cijelu istinu' prikazati u jednom dokumentarnom filmu. Istovremeno je predstavio jedan dokument iz beogradskog državnog arhiva, koji bi Srbiju trebao oprati od svih optužbi. Radi se o jednom pismu tadašnjeg bečkog vojnog guvernera u Bosni i Hercegovini, Oskara Potioreka, upućenom ministru financija Leonu Bilinskom 28. svibnja 2013."

Atentat na princa Ferdinanda (suvremena grafika)

Atentat na princa Ferdinanda (suvremena grafika)

Die Welt prenosi izjave srpskih povjesničara da se upravo tim pismom dokazuje da je habsburška monarhija već godinu dana prije početka rata planirala vojni sukob, kao i da je to pismo dosad prešućivano od svih "revizionističkih povjesničara", jer inače, kako prenosi Die Welt, "izazivanje svjetskog rata ne bi mogli prebaciti na 'Srbiju i Rusiju'."

"Srbiju se ne može prihvatiti kao pouzdanog prijatelja"

Povjesničar Clark, međutim, u svojoj knjizi ne okrivljuje izričito Srbiju za Prvi svjetski rat, već kao odgovorne za početak rata navodi sve tadašnje sile, dodaje Die Welt. List navodi i da sadržaj pisma austrijskog vojnog dužnosnika ne obećava ono što tvrdi Kusturica: "Bečki vojni guverner doduše govori o 'neizbježnom ratu za nekoliko godina' i da se 'Srbiju nikad ne može prihvatiti kao pouzdanog prijatelja', jer će ta zemlja 'u svakom budućem ratu otvoreno i žestoko boriti se na strani naših neprijatelja'. Ali bi se Srbiju 'trebalo učiniti bezopasnom tako što bi Monarhija makar s tom zemljom sklopila trgovački, carinski i vojni ugovor', predlaže u pismu austrijski časnik. Takvi prijedlozi, međutim, nisu imali veliko značenje. Oni su samo odražavali raspoloženje koje je tada pokretalo bečku politiku."

Die Welt dodaje da srpski povjesničari prijete sada bojkotom međunarodnog simpozija u Sarajevu, koji se organizira povodom godine obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata. "Tako atentat u Sarajevu postaje test izdržljivosti za spremnost da se Prvi svjetski rat shvati kao europsku tragediju, a ne kao borbeno polje nacionalne povijesti", zaključuje Die Welt.