1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Srednji istok prijeti SAD-u "petroeurom"

Neke zemlje na Srednjem istoku žele uz pomoć svojih dolarskih rezervi izvršiti politički pritisak na Washington. Govori se čak i o mogućnosti tzv. «petroeura».

Hoće li euro zamijeniti dolar na Srednjem istoku?

Hoće li euro zamijeniti dolar na Srednjem istoku?

«Umorni od globalizacije» - tako je tjednik Business Week naslovio svoje najnovije izdanje. Prije svega su Sjedinjene Države trenutno na protekcionističkom kursu. Jedan od najnovijih primjera: svađa oko jednog poduzeća iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, kojemu je uskraćena koncesija za kontrolu šest velikih američkih luka iako je posao već bio načelno sklopljen. Kritika SAD-a u inozemstvu sve je glasnija.
Posjet njujorškog senatora Charlesa Schumera Kini krajem ožujka nije bio nimalo prijateljske naravi. U koferu je nosio poruku iz Washingtona koja je glasila: ili će Kina olabaviti kurs svoje valute jena ili će Sjedinjene Države povećati carinu na proizvode uvezene iz Kine i to, ni manje ni više, nego za 28 posto. I iako je sve ostalo samo na prijetnji, Sjedinjene Države i dalje ne skupljaju simpatije kod svojih trgovačkih partnera.

Više se ne pleše kako Amerika svira

«Zemlje kao Emirati ili Kina prilično su pogođene odbojnošću koju Sjedinjene Države pokazuju prema stranim ulagačima. To bi moglo dovesti do toga da one okrenu leđa SAD-u i više investiraju u Europi ili u druge valute», kaže Nouriel Roubini, profesor u njujorškoj školi Stern i nekadašnji savjetnik američkog ministarstva financija. On kaže kako bi Amerikanci morali paziti da ne budu preoštri u tonu, jer se odnosi snaga sve više izjednačuju. Vremena u kojima su zemlje poput Kine ili Indije plesale samo kako je Amerika svirala, prošla su, tvrdi Roubini: «Sjedinjene Države trebale bi razmišljati o posljedicama. Država ima deficit od 800 milijardi američkih dolara i ovisna je o inozemnim ulagačima da bi se mogla financirati. To ne utječe samo na dolar nego i na kamate u SAD-u».
Sjedinjene Države se zbog tog ogromnog deficita doduše ne može izravno ucjenjivati, ali su postale ovisne. Amerikanci su prvaci u potrošnji i uvozu. I zato šalju dolare u Kinu, Indiju ili za naftu na Srednji istok. A tamo ne žele dolarske novčanice samo slagati u čarapu nego s njima hoće nešto i raditi. Tim argumentom može se objasniti i želja poduzeća Dubai Ports da dobije pravo nadzora u šest velikih američkih luka. Poslije početnih obećanja iz Bijele kuće, stiglo je crveno svjetlo iz Kongresa, pa je deal propao. Odmah nakon toga iz središnje su banke Ujedinjenih Arapskih Emirata zaprijetili da će 10 posto svojih deviznih rezervi promijeniti iz dolara u euro.

Umjesto dolara euro?

Iran se trenutno poigrava idejom da osnuje svoju vlastitu burzu nafte koja se ne bi bazirala na dolaru nego na euru. Phil Flynn, trgovac energentima iz firme Alaron Trading objašnjava: «Iran očito pokušava promijeniti jezik nafte. Kada bi se njih pitalo, potpuno bi odustali od dolara.»
No, koliko je realistično da će se zemlje Srednjeg istoka udružiti i s petro-dolara prebaciti na petro-euro? Flynn odgovara: «Onda bi morale trgovati između sebe. Pitam se koilko bi to bilo likvidno? Možda bi još mogle pridobiti Kinu ili Rusiju za njihov naum, ali sve to ne bi urodilo nekim velikim uspjehom.»
Europi ionako nije u interesu da se na dolar vrši dodatni pritisak, jer se tamo visoke cijene nafte mogu još lako kompenzirati s eurom, koji je u posljednje vrijeme jak. Iako Sjedinjene Države, s jedne strane, za svoju glad za naftom i jeftinom robom iz Kine moraju žrtvovati dio svoje slobode i pristati na ovisnost, veća kriza najveće ekonomije na svijetu mogla bi imati još teže posljedice za američke trgovačke partnere u Europi i Aziji, upozorava Nariman Beravesh, ekonomist iz Global Insighta: «Sviđalo se to nekome ili ne, činjenica je da su Sjedinjene Države vrlo moćne. Kad bi dolar zabilježio značajan pad, ubacile bi se strane središnje banke, jer su one jednostavno preovisne o američkom tržištu.»
I na kraju su, dakle, opet štedljivi Europljani i Azijati ti koji bi trebali održavati potrošačku klimu i gurati motor američke konjunkture.