«Srebrni» jubilej CD-a

CD je «rođen» u kolovozu 1982. kao tehnička revolucija koja je trebala izmijeniti svijet, revolucija koja je danas, tako se barem čini, napustila zenit svoje slave. Glazbena industrija se žali na sve manji promet prodanih CD-ova, sve veća je konkurencija legalnih i ilegalnih downloadova s interneta, a digitalni uređaji poput MP3-playera ili iPoda ekspandiraju. Sljedećim prilogom otkrivamo kako je CD izmijenio tehniku i naš svakodnevni život, ali i kakvog je zdravlja «mali srebrni» disk u danima u kojima slavi ¼ stoljeća postojanja.

Za premijeru: ABBA

17. kolovoza 1982. diskografska kuća Polygram je predstavila prvi glazbeni CD: prvi CD je bio, slučajno ili ne, uprav posljednii album švedske grupe ABBA-e i Chopinov valcer u izvedbi Claudia Arraua: «Od samog početka nisu baš sve diskografske kuće počele izdavati compact diskove, dijelom smo ostale morali mukotrpno uvjeravati u to da baš svi izdavači napuste stare crne vinilke i okrenu se novim srebrnim diskovima», prisjeća se tih prvih dana CD-a glasnogovornik firme Philips u Njemačkoj, Klaus Petri. Nizozemska kompanija ima razloga za slavlje: 25 godina nakon pojavljivanja CD-a može se slobodno reći da je «mali srebrni» disk za Philips bio poput stroja za tiskanje novca. Pet godina su istraživači Philipsa i Sonyja prije više od čevrt stoljeća zajedničkim snagama radili na izumu novih nosača zvuka. CD se sastoji od polikarbonata s tankim površinskim slojem aluminija, promjera 12 centimetara, debljine 1,1 milimetara i ima rupu u sredini. 1984. godine nije se prodalo puno CD-ova. Glazbeni izdavači su kritizirali kako novi proizvod nema budućnosti i da je priželjkivani tržišni udio od 50% samo «nerealna želja» njegovih izumitelja. Samo deset godina kasnije, 1994., u svijetu je prodano više CD-ova nego svih ostalih nosača zvuka zajedno. Idila je trajala sve do prije pet godina, CD je praktično do početka ovog stoljeća bio neprikosnoveni nosač tona i podataka. Ali, konkurencija je sve jača, kako potvrđuju i izjave ovi h dvoje potrošača: «Ja imam iPod i većinu stvari skidam kod kuće s interneta.» ili: «Jednostavno download! Ilegalno! Danas više nitko ne nosi discman, MP3-player je puno lakši, priključite ga na kompjutor i imate glazbu, sve je puno jednostavnije.»

«MP3-generacija»

Takozvana «MP3-generacija» je stara između 12 i 15 godina. Kada su se oni počeli zanimati za glazbu već su postojale digitalni nosači zvuka i forumi za downloadiranje glazbe s interneta. Glazbena industrija prodaje sve manje CD-ova, a mali dućani u kojima su kvalitetno obrazovani suradnici mogli dati kvalificirane informacije popuštaju pred konkurencijom velikih diskontnih ponuđača. CD kao proizvod gubi sve više na vrijednosti. Uz sve te loše vijesti evo još jedne: sve više je ljudi koji su neprijateljski nastrojeni prema «malom srebrnom». Slava CD-a tamni, ali je sve sjajnija slava dobro nam poznatih vinilki. Jedan od «novih» ljubitelja «starog» crnog nosača zvuka je 58-godišnji Thomas Niemann. On je odrastao s pločama, oduvijek ih je sakupljao i «iz nužde» je u 90-im godinama prošlog stoljeća morao preći na CD-ove. U glazbenim trgovinama novi trend se manifestira u sve većem prometu prodanih ploča. CD je roba za mase, a formati kao što su LP ili čak MP3 jednostavno su «nešto posebno». CD ovih dana slavi 25. rođendan. Skeptične mušterije već se pitaju hoće li taj nosač zvuka uopće doživjeti 50. rođendan? «Ja ne vjerujem da će CD izumrijeti jer je i prije bilo drugih metoda za konzumiranje glazbe poput minidisc-a koji nisu dugo trajali. Ne vjerujem da će u dogledno vrijeme biti pronađena neka druga metoda.» Unatoč svim tim problemima, stari dobri CD je zaslužio da mu se ovih dana čestita 25. rođendan.