1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Srebrenica je nanaseljena močvara"

Performasnom pred Brandenburškim vratima skupina umjetnika u središtu Berlina podsjetila je na 14. godišnjicu najvećeg genocida koji se nakon Drugog svjetskog rata dogodio na europskom tlu

Srebrenica ne smije pasti u zaborav

Srebrenica ne smije pasti u zaborav


14. godišnjica genocida u Srebrenici obilježena je i u središtu Berlina umjetničkim performansom naziva "Nebo iznad Srebrenice" održanim ispred Brandenburških vrata. Njime umjetnici žele ukazati na odgovornost Evrope i svijeta za najveći masakar nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je o scenskom uprizorenju u kojem četiri njemačka glumca preko megafona prozivaju imena UN-ovih generala i čitaju protokol kriznog stožera kojim je spriječeno bombardiranje srpskih vojnih položaja i time omogućen genocid na više od 8.000 srebreničkih Bošnjaka. Performans su posjetili Bošnjaci u dijaspori ali i zainteresirani Njemci i turisti. No koliko uopće Njemci znaju o ratu u Bosni i genocidu u Srebrenici?

Srebrenica - zaboravljena tema

Nebo nad Berlinom ispred Brandenburških vrata

"Nebo nad Berlinom" ispred Brandenburških vrata

Građani Njemačke, pogotove mlađe generacije, ne znaju mnogo o ratu u Bosni, a još manje o genocidu u Srebrenici. Potvrđuje to i Wiebke Burutzki, mlada studentica povijesti. “Znala sam da traje rat negdje u Evropi, relativno blizu nas, ali što se tamo točno događalo, moram priznati, nisam pratila. Prilično kasno sam počela istraživati tu temu“, kaže Burutzki.

Povod za istraživanje teme, bio joj je, kako kaže, poznanik, koji je i sam zbog ratnog vihora izbjegao iz Srebrenice. Slična priča je i ona koju priča Jenny Evert, koja je o ratu u Bosni saznala tek onda kada je u razred došla nova učenica, izbjeglica iz Bosne.“Sjećam se da je išla sa nama na izlet, dva tjedna nakon što je došla u razred. Nije znala njemački, i ona je u neku ruku bila povod za česte razgovore o ratu u Bosni koje sam vodila kod kuće sa roditeljima”, sjeća se Jenny.


“Mislio sam de ja Srebrenica medijska propaganda”

Bosna u Berlinu

Bosna u Berlinu


O ratu u Bosni Andre Leiphold saznao je, prema vlastitim riječima, iz medija i preko konferencija za štampu. “U tom razdoblju punili su nam uši informacijama da se tamo ne dešava samo pokolj, već i genocid nad jednim narodom. Mislio sam da su to pretjerivanja, da je situacija u datom trenutku previše histerična. Problem je u tome što smo tek godinama kasnije saznali, da je zaista izvršen genocid.”

Daniel Chretien jedan je od četiri glumca koji sudjeluje u performansu. O genocidu u Srebrenici kaže: “Znao sam da je postojao, ali se nisam bavio tom temom. Tek sada, u ova tri do četiri dana, pokušao sam se uživiti u tu situaciju.”


“Njemci su zatvarali oči”


Pokretač ideje o performansu s težištem na genocid u Srebrenici bio je Philipp Ruch iz Centra za političku ljepotu, udruženja berlinskih umjetnika koji različitim akcijama pokušavaju spojiti pragmatiku politike s ljepotom umjetnosti. I njegovo iskustvo pokazuje da Njemci ne znaju previše o zbivanjima u Bosni. “Oni su jednostavno zatvorili oči. Srebrenica je za njih bila močvara, u kojoj se ništa ne događa i gdje ne žive ljudi.”


“Što bi sa bratstvom i jedinstvom?”


A dugogodišnji aktivista Centra za političku ljepotu, je i Filip Piskačev, koji je tijekom rata u Bosni živio još u Makedoniji, još se uvijek sjeća slika izgladnjelih i izmučenih mladih ljudi u Bosni, koji su ga podsjećali na žrtve Auschwitza i Buchenwalda iz dokumentarnih filmova i povijesnih knjiga. “To se već jednom sve događalo, i jednostavno nisam mogao vjerovati, da se samo nekoliko brežuljaka dalje od nas, ista stvar iznova događa. Nisam mogao vjerovati da je do jučer vladalo bratstvo i jedinstvo, a odjednom vlada rat.”

Autorica: Selma Filipović, Berlin

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer



Preporuka uredništva