"Stotinu dana Vučićevog tehničkog servisa"

Dostignuća Vlade Srbije u prvih stotinu dana rada nije lako ocijeniti jer ne znamo gdje počinje, a gdje se završava neka Vlada. Drugo, pri analizi poteza Vlade i premijerke Ane Brnabić niste sigurni jesu li to zapravo potezi i ideje predsjednika Srbije, koje Vlada samo amenuje, ili je riječ o samostalnom djelovanju premijerke i ministara.

Tijekom proteklih 100 dana zapravo je nastavljena stara priča svih Vlada Srpske napredne stranke (SNS) da o svemu odlučuje jedan čovjek, a da su ministri tu da te odluke obrazlažu javnosti. Uostalom, i sama premijerka je u proteklih nekoliko mjeseci izjavljivala povodom nekih važnih pitanja, kakvo je recimo unutarnji dijalog o Kosovu, „da o tome nema neko posebno mišljenje", i tako samo potvrdila svoj status promatrača u Vladi koju vodi.

I pored svega, Ana Brnabić najavljuje da će 14. listopada predstaviti rezultate rada svoje Vlade u prvih stotinu dana.

Vlada kontinuiteta

Imamo posla s Vladom Aleksandra Vučića, s tom razlikom što Vučić više ne sjedi u Nemanjinoj 11, ocjenjuje za DW odgovorni urednik tjednika Vreme Filip Švarm. „To je prije svega vlada kontinuiteta, a kad to kažem tu prije svega mislim na autoritarnost koja se pokazala u srpskoj politici. Mislim na autoritarnost vlasti, na dalji pritisak na medije i njihovo gušenje, prisutnost cenzure, i društvo u kojem nema dijaloga nego postoji samo diktat."

Upravo zato Filip Švarm napominje da je teško govoriti je li bilo nečeg dobrog za proteklih 100 dana vlade, „jer se samo nastavilo ono što smo imali i do sada: arogantan odnos prema javnosti, odnos prema inozemstvu je varirao – od iskri u regiji do poslušnosti i poniznosti prema velikim centrima odlučivanja. A kada je riječ o ekonomiji, tu smo imali usporen rast, manji od očekivanog."

Kao vladu kontinuiteta sadašnje stanare Nemanjine 11 ocjenjuje i Neven Cvetićanin, znanstveni suradnik Instituta društvenih nauka. „U praksi to znači da Vlada ne crpi legitimitet iz sebe same već iz institucije predsjednika Srbije. Vlada se u tom smislu pretvorila u neku vrstu tehničkog servisa koji rješava operativne probleme. Možda je u tom smislu izuzetak Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova, koji je jedan od rijetkih ministara s političkom težinom. Zato i možemo reći da Vlada ima dva krila – tehnokratsko i političko."

Ako bismo s treće strane opet krenuli analizirati što su eventualna dostignuća, Cvetićanin kaže da je ona „nastavila raditi ono što se inače mora uraditi, a to je dalja profesionalizacija javne uprave, saniranje vanjskog duga kao i makroekonomska stabilnost. A na vanjskopolitičkom planu je nastavila sva druga strateška usmjerenja zemlje. U svemu tome nije bilo ni nekih spektakularnih dostignuća, ali ni nekih velikih promašaja."

Premijerka kao tajnica

Skepsa koja se pojavila nakon vijesti da će premijerka biti Ana Brnabić nije nestala ni nakon proteklih stotinu dana. Kritičari i dalje smatraju da je Vučić samo vješto iskoristio seksualnu orijentaciju premijerke i na taj način dobio dodatne bodove na Zapadu. U tom smislu se može postaviti pitanje je li Ana Brnabić u proteklom razdoblju pokazala da može voditi samostalnu politiku, ili je opravdala status fikusa, koji je dobila i prije stupanja na dužnost?

„Stječe se dojam da je ona u stalnoj telefonskoj vezi s Vučićem", smatra Švarm. „I sama je na početku mandata rekla da nema autoritet, i to se vidi kako u njenom odnosu prema ministrima tako i na temelju poteza koje povlači. Naprosto, kompletan utisak je da se ona tu našla sasvim slučajno, da je ona izbor jednog čovjeka kako bi izbjegao da u svojoj stranci stvori drugog moćnog političara, i da se od Ane Brnabić manje više očekuje da bude nekakva tajnica i provoditelj odluka koje se ne donose u Vladi nego na nekom drugom mjestu – a to je Vučićev kabinet."

Kao rezultat stalnog balansiranja između Vučićeve percepcije stvarnosti i tekućeg političkog života došlo se u situaciju da Vlada tek navršava 100 dana a da se već govori o njenoj rekonstrukciji, pa čak se pojavljuju i najave izvanrednih parlamentarnih izbora.

Filip Švarm primjećuje da i to govori o kontinuitetu Vučićeve „politike neobjavljenog izvanrednog stanja i politike stalne izborne kampanje": „Zato mi i nemamo suvisli politički život, već živimo tu političku kampanju, jer je to jedino što SNS i njen predsjednik Vučić znaju." Neven Cvetićanin dodaje da i to nije ništa novo, jer je Srbija od uvođenja višestranačja imala brojne cikluse izbora, i da su u tom razdoblju samo dvije vlade izgurale čitav mandat.

Isto prema medijima

Vlada Srbije je nastavila i negativan odnos prema medijima, točnije prema svim medijima koji iznose kritičke stavove na račun Vlade. Ana Brnabić je tako povodom slučaja novina Vranjskih najprije izjavila da nema dovoljno informacija, a nakon toga da su te novine, iako kritički raspoložene prema Vladi, dobile novac od države. Kasnije je napomenula da ne razume tko se to plaši napisati nešto protiv nje i Vlade, i kao primjer da u Srbiji vlada sloboda medija navela par tjednika, jedan dnevni list i jednu televiziju. Ostali, po njenom riječima, misle da vlast odlično radi svoj posao i zato nemaju potrebu kritizirati.

Filip Švarm kaže da nije iznenađen tim izjavama, jer „kad bi rekla nešto drugo ne bi mogla ni doći na taj položaj. Ona jednostavno govori ono što misli Aleksandar Vučić“.