1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Srbija se vraća u devedesete?

Tugovanje za ratnim zločincima, povratak radikala u vrh SPS-a, renesansa medijskih ratnih huškača…. Je li Srbija na putu u devedesete?

Žal za ratnim zločincima, povratak radikala u vrh SPS-a, renesansa medijskih ratnih huškača…. Je li Srbija na putu u devedesete?

Ako se pita New York Times, koji je nedavno ocijenio da se Srbija vraća u devedesete, fenomen se doživljava uglavnom kroz odnose Srbije prema Bruxellesu i Rusiji i famoznom sjedenju na dvije stolice. A tu je i ocjena istog lista o odnosu Srbije prema ratnim zločinima devedesetih i slavljenju ratnih zločinaca.

Je li povratak u devedesete vraćanje u novinarstvo nekih od najozloglašenijih pera Miloševićevog režima? Ili je povratak u devedesete vijest da je Milivoje Pavlović, nezaboravni Miloševićev ministar informiranja a sada predsjednik Programskog vijeća RTS-a, tražio hitno izvješće o emisiji povodom posljednjih presuda Haškog tribunala? Emisija je izazvala uznemirenje javnosti, kaže Pavlović.

Možda je povratak u devedesete i odluka vrha Socijalističke partije Srbije (SPS) da se Nikola Šainović, haški osuđenik, koji je odmah nakon povratka iz Haaga vraćen u Glavni odbor partije, predloži u Predsjedništvo stranke?

Povratak ozloglašenih brkova

Nikola Šainović (Getty Images/M. Porro)

Nikola Šainović

Spomenuti primjeri su samo djelić svega što bi se moglo okarakterizirati kao povratak u devedesete. Najsvežiju vijest, povratak Šainovića u vrh SPS-a, šef socijalista Ivica Dačić prokomentirao je riječima da je Šainović to zaslužio „jer je branio Srbiju dostojno u Haagu".

„To objašnjenje je čista blasfemija", kaže za DW književnik Filip David. „Umjesto da progovori nešto o zločinima za koje je osuđen Šainović, zapravo se na ovaj način poništavaju haške presude na dosta perfidan način. A s druge strane u vrhu politike se sada nalaze oni koji bi trebali biti lustrirani iz politike. Neka se bave nekim drugim poslom, ali da se bave politikom u kojoj su već pokazali što znaju i umiju, i zbog čega im je na kraju i suđeno u Haagu – to je nedopustivo s moralnog aspekta."

Nikola Šainović je bivši premijer Srbije i potpredsjednik Vlade SR Jugoslavije. Pred Haškim sudom je osuđen za ratne zločine na Kosovu 1999 godine. „Postavlja se logično pitanje: je li Socijalistička partija Srbije sprema rješavati regionalne probleme kao što su oni bili rješavani 1998. i 1999. godine?", kaže za DW politolog Jovan Komšić.

„Tu čak ne vidim ni problem u samom gospodinu Šainoviću. Problem vidim u poruci koja se na ovaj način šalje. Je li to poruka da naša politička elita nije sposobna naučiti nauči minimalne lekcije iz naših nacionalnih poraza i sunovrata koje smo doživjeli tijekom devedesetih?", pita se Komšić.

Svjetska zavjera – vječni hit

Filip David smatra da se povratak duha devedesetih najslikovitije vidi na naslovnim stranicama tabloida koji su pod kontrolom naprednjaka i predsjednika Vučića. „Svakog dana na tim naslovnicama imate slavljenje osuđenih ratnih zločinaca kao heroja. Mislim da je jedna od poenti svega toga tjeranje određenog inata međunarodnoj zajednici. A druga stvar je zapravo nepriznavanje onoga što se dogodilo. Na taj način se sve ono što se događalo tumači kao neka vrsta nečije zavjere kako bi se kompromitirali Srbija i srpska politika."

Kao znak probuđenog samopouzdanja, koje je naročito ojačalo nakon presude hrvatskoj šestorci, šef srpske diplomacije Ivica Dačić sve oštrije i agresivnije nastupa kako na srpskoj tako i na međunarodnoj sceni. A tog držanja lekcija Europi i Americi smo se nagledali i naslušali baš tokom devedesetih.

Jovan Komšić ocjenjuje: „To može donijeti samo kratkotrajnu političku korist. Ne može se ništa dobiti tom svađalačkom politikom – možda samo mogu poslužiti kao instrumenti nekim drugim velikim igračima kojima odgovora pravljenje novog nereda na Balkanu".

Suzdržani naprednjaci

Filip David Schriftsteller aus Serbien (Una Sabljakovic)

Filip David

Ako se ipak pažljivije analiziraju potezi vrha vlasti, taj duh devedesetih je mnogo prisutniji u javnim nastupima i izjavama čelnika socijalista i njihovih koalicijskih partnera. Vodstvo Srpske napredne stranke (SNS) je nešto uzdržanije i njihova retorika u vezi sa ratnim zločinima i ratovima na prostoru bivše Jugoslavije je znatno opreznija.

Tu se može uvrstiti i izjava predsjednika Aleksandra Vučića nakon presude Mladiću: „Hajde da gledamo u budućnost." Veličanje Mladića ostavljeno je nižim aparatčicima naprednjaka. Slično, nedavno je veličanje generala Lazarevića ostavljeno ministru Aleksandru Vulinu – koji službeno, ipak, nije član SNS-a, a generalu je nudio da predaje na Vojnoj akademiji.

„Mislim da se ljudi u vrhu naprednjaka s teškom mukom suzdržavaju da kažu što zaista misle o tome", primjećuje Filip David. „Probije se ipak tu i tamo neka izjava koja govori da vuk dlaku mijenja ali ćud nikako. A SPS je nasljednica stranke Slobodana Miloševića i oni sada sve više govore ono što su pričali i devedesetih. I to je ono što najviše zabrinjava – prošlo je 17 godina a ništa se nije promijenilo u istinskom odnosu prema politici i onome što se dogodilo".

Trula politika – truli mediji

Niederlande ICTY Kriegsverbrechertribunal in Den Haag Prozess Slobodan Milosevic (picture-alliance/AP Photo/ICTY)

Milošević pred Haaškim tribunalom

Otvorena i tiha rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca, kuda sve to vodi? Naravno da ne vodi nikuda, kaže Filip David. „A sve to nije bezazleno kako se čini. Imamo tapkanje na mjestu jer se izbjegava suočavanje s istinom. To nije fraza. Često se relativizira činjenica da je srpska politika postala jedan veliki reality show, a onda imamo apsurdnu situaciju da voditeljica jednog reality showa postane članica Vijeća za vanjsku politiku, međunarodne odnose i regionalnu suradnju SPS-a. Sve to govori o truloj medijskoj i političkoj atmosferi."

Ako se sa druge strane zapitamo je li sve što se događa samo prolazno koketiranje s tamnom stranom bliske prošlosti ili definitivni povratak u devedesete, Jovan Komšić smatra da se to i dalje može promatrati kao prolazno koketiranje, ali jest i neka vrsta signala.

„To znači da, ukoliko ne uspijemo u pregovorima s Europom, mi se možemo vratiti i na staro lice, za koje ne postoje velike simpatije u klubu u koji želimo ući. Ali, ne vjerujem da to može biti manevar koji će natjerati sugovornike u Europskoj uniji da nas prihvate ukoliko ne doživimo temeljnu transformaciju srpskog društva."