Srbija kineski oslonac u Europi?

Trodnevni posjet kineskog predsjednika Xija Jinpinga Beogradu stiže u trenutku komplicirane političke situacije u Srbiji. Srpska vlada je još uvijek u tehničkom mandatu, Aleksandar Vučić je trenutno mandatar za sastav nove vlade, iz još uvijek ne baš dovoljno poznatih razloga otkazani su posjeti mandatara Americi i Bruxellesu, a na to se nadovezala i priča o poljuljanim odnosima Vučića sa Zapadom. Mediji bliski vlastima već tjednima forsiraju nagađanja kako Zapad sprema Vučiću „srpsko proljeće“, i da stoji iza građanskih prosvjeda koji su uslijedili zbog kriminalnog rušenja zgrada u Savamali. Odnose s Kinom, točnije navodno preveliko oslanjanje Srbije na Kinu, pojedini mediji bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) vide kao jedan od razloga zategnutih odnosa sa Zapadom. Europskoj uniji i Americi prema tim tumačenjima ne odgovara ovakvo pozicioniranje Srbije na kineskom „putu svile“, a također postoji i zabrinutost zbog prodaje željezare Smederevo kineskoj strani i njezinog utjecaja na europsko tržište čelika.

Srbija most ka Europi

Posjet kineskog predsjednika je praktično nastavak prošlogodišnjeg posjeta kineskog premijera Srbiji, kaže za DW Milan Ćulibrk, glavni urednik tjednika NIN. „Tako da ovom prilikom možemo očekivati realizaciju i dogovor oko nekih velikih infrastrukturnih projekata, prije svega pruge Beograd-Budimpešta, i naravno finalizaciju dogovora oko preuzimanja smederevske željezare. Pored toga se najavljuje još dvadesetak drugih sporazuma, i očito je da su Kinezi zainteresirani da se što više presele na ovaj dio svijeta, da u Srbiji pokažu što bi mogli raditi u Europi, i da odavde pokušaju na neki način svoj biznis proširiti i na druge zemlje iz okruženja.“

Mislim da se kada je ovaj posjet u pitanju geopolitika i ekonomska suradnja također ne mogu odvojiti, dodaje Ćulibrk. Čitav svijet se nalazi u problemima, mislim da će djelomično i o tome biti riječi, a čini mi se da je bit ovog posjeta da se pokaže kako Srbija i Kina, bez obzira na sve razlike, ipak mogu uspješno surađivati, bez obzira koliko to djelovalo nespojivo. Na kraju krajeva, ukoliko pogledate ukupnu robnu razmjenu dviju zemalja vidjet ćete da Srbija u Kinu izvozi 40 puta manje robe nego, recimo, u Crnu Goru, a s druge strane imamo ogroman uvoz iz Kine i deficit za koji ne vidim kako bi se mogao smanjiti.“

Naglasak na ekonomskoj suradnji

Kina je trenutno jedna od rijetkih zemalja koje imaju spreman kapital za ulaganja, i u tom smislu su i velika očekivanja od ovog posjeta, ističe za DW vanjskopolitički komentator Boško Jakšić. A što se tiče dileme je li u središtu pozornosti međusobnih odnosa geopolitika ili čista gospodarska suradnja, Jakšić smatra da Kina više stavlja naglasak na trgovinu i investicije. "Srbija, zajedno s Mađarskom, pripada u skupinu zemalja koje za Kinu imaju geografsko značenje, dok bi se o nekom geostrateškom značenju moglo prije razgovarati kada se analiziraju kineske investicije u Grčkoj ili Nizozemskoj. Tako da mislim da, što se Srbije tiče, ti odnosi više pripadaju u ekonomsko-financijsku dimenziju nego u političku“, kaže Jakšić.

Kina i Rusija - umjetne alternative?

U najavama posjeta kineskog predsjednika pojavila su se u Srbiji i tumačenja da Beograd na taj način pokazuje zapadnim partnerima da EU ima alternativu. U taj kontekst se često stavlja i najavljeni posjet ruskog premijera Dimitrija Medvedeva Srbiji, koji je zakazan za jesen ove godine. Milan Ćulibrk primjećuje da posjet kineskog predsjednika zaista dolazi u zanimljivom političkom trenutku. „On dolazi samo nekoliko dana nakon otkazivanja Vučićevih posjeta Bruxellesu i Washingtonu, kao i svega desetak dana nakon što je Srbija dobila poziv Euro-azijske unije o uspostavljanju zone slobodne trgovine, a tu je negdje tih dana uslijedio i susret Vučića i Putina u Moskvi. Ipak mislim da se pretjeruje kada se to vidi kao neki novi vanjskopolitički kurs Srbije. Iz Beograda se već nekoliko godina šalje poruka da je glavno odredište EU, ali da se zbog toga neće narušavati odnosi s Kinom, Rusijom i nekim drugim zemljama“, kaže Ćulibrk.

Boško Jakšić ocjenjuje da je ovdje riječ o pravljenju potpuno umjetnih alternativa. "Kineska varijanta je čak mnogo manje važna nego euroazijska, koju stalno nudi Rusija. Ali, mislim da obje sa stajališta nekog realnog pozicioniranja ne mogu i ne bi trebale biti nikakva alternativa EU-u. Ako se pogleda ukupan obujam ekonomske suradnje s EU-om, koji je 65 posto robne razmjene Srbije, on se ne može usporediti s ulaganjem u jednu željezaru. Tako da su to, ponavljam, apsolutno umjetne alternative.“

Kinesko njegovanje imidža

Ako se ipak usporedi kineska i srpska ekonomska i politička moć, ostaje kao zanimljiv podatak da će kineski predsjednik u Srbiji boraviti tri dana. Milan Ćulibrk tome dodaje i činjenicu da je relativno nedavno u Srbiji boravio kineski premijer, a ne bi trebalo zaboraviti ni održavanje summita Kine i zemalja srednje i istočne Europe 2014. godine u Beogradu. Kina time zaista daje veliko značenje Srbiji, a mislim da je sada na Srbiji hoće li tu priliku umjeti pametno iskoristiti, kaže Ćulibrk. Boško Jakšić ističe da „Kina dužinom posjeta i tim ceremonijalnim dijelom vodi računa o svom imidžu koji Peking sada želi njegovati i prikazati Europi. Kini je, dakle, pored konkretnih dogovora važan i taj na prvi pogled ceremonijalni dio, kako će posjet biti prikazan u medijima, kakav će tretman dobiti, i mislim da je u skladu s tim određena i dužina posjeta Beogradu”.

Tim povodom posjet kineskog predsjednika se ponovo vidi u svjetlu četiri stupa vanjske politike (EU, SAD, Rusija, Kina), koji su promovirani još u vrijeme vladavine Borisa Tadića. Milan Ćulibrk kaže kako smatra „da su ti stupovi sada prilično rasklimani, i da bi ipak trebalo odrediti što su prioriteti, a ne da se šeta od jednog do drugog stupa i na taj način pokušava nešto 'ušićariti'. Ako je opredjeljenje EU onda se to mora reći, ali se u tom smislu mora i ponašati“, ističe Ćulibrk. Boško Jakšić primjećuje „da je to bio nekakav pokušaj srpske diplomacije, i da se na kraju Srbija vratila na svoje mjesto koje joj pripada u globalnom svijetu; nemoguće je da Srbija bude strateški partner takvim zemljama kakve su Kina i Rusija, napominje Jakšić. Tu ipak postoji razlika, jer kod odnosa s Rusijom presudna je politička dimenzija, točnije odvraćanje Srbije od EU-a, dok kod Kine mislim da je bit samo zajednički ekonomski interes“.