1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Srbi (ni)su najsiromašniji?

Jesu li građani Srbije zaista spali na prosjački štap ili to mediji „napuhuju“? Zašto nema ozbiljnih istraživanja na tu temu? Izbjegavaju li mjerodavni govor o tako bolnim temama?

Stariji muškarac uz vreće s otpadom

Potraga za upotrebljivim u smeću

Pojedini mediji u Srbiji objavili su da, otkako se antibiotici mogu kupiti samo na recept, neki građani, a ponajviše sirotinja i oni koji nemaju zdravstveno osiguranje, te lijekove kupuju u – veterinarskim apotekama!? Odnosno, kupuju životinjske lijekove i piju ih, jer im je tako, navodno, jeftinije.

Stječe se dojam da političari, s druge strane, izbjegavaju govor o tako bolnim temama i da građane „bombardiraju“ takozvanim velikim nacionalnim pričama, kako bi se zamaglila surova stvarnost.

400.000 ostalo bez posla


S takvom tezom slaže se ekonomski analitičar Milan Ćulibrk, koji kaže da je situacija u Srbiji već odavno alarmantna. „Nekako se olako prelazi preko činjenice da je, od izbijanja globalne krize, bez posla u Srbiji ostalo više od 400.000 ljudi. A ono što je najveći problem jest to što nitko nije zapravo svjestan ili nikoga i nije briga. Mi možemo samo očekivati nekakve pokušaje da se stvari navodno prikažu boljim. Na primjer, ubrzano trošenje novca iz budžeta pred izbore bi možda moglo samo na mjesec-dva donekle i minimalno popraviti životni standard, ali bi posljedice bile katastrofalne jer bi poslije toga uslijedila i mnogo veća inflacija i mnogo veće obezvrjeđivanje dinara. Na kraju bi svi građani bili u gubitku“, navodi Ćulibrk.

Ćulibrk očekuje da će situacija po standard građana biti još gora. „Najveće probleme zapravo očekujem tijekom ljeta i početkom jeseni, dok se ne konstituira nova vlada i dok ne vidimo hoće li ona voditi nešto bolju ekonomsku politiku i hoće li na bolji način uspjeti da se izbori s efektima globalne krize. Ali, nema izgleda da će se stvari u dogledno vrijeme popraviti nabolje“, nije optimist Ćulibrk.

Nije sve zbog siromaštva, nešto je i zbog kulture

Razne tablete

Lijekovi bez originalnih pakiranja

Ekonomski analitičar Miša Brkić, pak, misli da se godine u kojima živimo ne mogu uspoređivati s devedesetim godinama prošlog stoljeća, koje jesu bile godine ekstremnog siromaštva. Prema njegovim riječima, iako je činjenica da Srbija ima najniže plaće u regiji, priča o kupovini antibiotika za ljude u veterinarskim apotekama nije samo posljedica siromaštva, što se može vidjeti i na tržnicama u nekim gradovima. „Preprodavači prodaju lijekove iz Bugarske na kojima piše ‘lek iz Bugarske za srce’. To su, naravno, lijekovi bez pakovanja, bez kutije, već onako - u šaci. Tako da mislim da je to više neki kulturološki, civilizacijski problem, nego pitanje siromaštva“, smatra Brkić.

Prema Brkićevim riječima, u pitanju je medijski senzacionalizam. „Da siromaštva ima - ima, ali mislim ne više nego u drugim zemljama u okruženju. Ja ne vjerujem previše u te priče o Srbiji koja je žestoko stradala od ove krize i tranzicije. Ništa više nego druge zemlje u tranziciji, u procentualnom smislu. Ponekad imam dojam da se ta priča o ekstremnom siromaštvu napuhuje, da bi mediji imali interesantnu temu“, smatra Brkić.

I Brkić i Ćulibrk slažu se da Srbiji, zapravo, nedostaje pravih istraživanja na temu siromaštva, kako bi se jasno odgovorilo na pitanje jesu li građani te zemlje definitivno spali na prosjački štap.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad
Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva