1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sramota za Europu

Nesposobna vlada u Ateni i nevoljni Europljani: izgorjeli prihvatni centar za izbjeglice na Lezbosu jasno pokazuje da u ruševinama nije samo jedan kamp, već i čitava izbjeglička politika EU-a, smatra Bernd Riegert.

Namjerno podmetanje požara je neprihvatljivo – ako je tako bilo u izbjegličkom kampu u Moriji na Lezbosu. Eventualni počinitelji moraju biti kažnjeni. Ali, humanitarne organizacije i grčki ured za zdravstvo su već dugo upozoravali da su prepuni prihvatni centri zapravo tempirane bombe. Bilo je samo pitanje vremena kada će tamo doći do eksplozije nasilja i kaosa.

Restriktivna izbjeglička politika Europske unije dovela je do toga da izbjeglice ostaju zaglavljene u prihvatilištima za registraciju na grčkim otocima. Većina migranata bi trebala biti vraćena u Tursku. Oni u katastrofalnim uvjetima čekaju na rješenja svojih molbi za azil, a to je procedura koja traje mjesecima. Grčka vlada i Europska unija nisu u stanju organizirati to efikasnije.

To je sramota za ekstremnu ljevičarsko-desničarsku koaliciju u Ateni, ali i za sve šefove država i vlada EU-a koji su u ožujku, poslije sporazuma s Turskom, naveliko obećavali rješenje izbjegličke krize. U čitavoj Grčkoj ima oko 60.000 migranata. Europska komisija lopatama prebacuje novac u Grčku, ali grčke vlasti nisu u stanju taj novac preuzeti i iskoristiti ga za organiziranje razumnog smještaja za izbjeglice.

Bernd Riegert

Bernd Riegert

Ostale države-članice su obećale da će poslati personal kao pomoć Grčkoj. Ali, samo mali dio toga personala je zaista na zadatku u prihvatnim centrima. Raspodjela izbjeglica i tražitelja azila na druge zemlje EU-a se i dalje stalno blokira.

Tijekom ljeta EU je dosljedno skretao pogled s problema izbjeglica i migranata. Pri tome nisu prepuni samo logori u Grčkoj; i u francuskom Calaisu, na francusko-talijanskoj granici i na talijansko-švicarskoj granici kao i duž balkanske rute, regularne ustanove za prihvat izbjeglica su pune. Tamo ljudi već i iz geografskih razloga ne mogu biti tako jednostavno držani na jednom mjestu kao što je to slučaj na grčkim otocima. Oni idu na sjever, u nadi da će se nekako dokopati Njemačke ili Velike Britanije.

Gotovo isto toliko izbjeglica stiže u Italiju – preko libijske rute – kao i prošle godine. Svakog tjedna tisuće ljudi biva spašeno u Sredozemnom moru. Ali, ove godine su se već utopile tisuće ljudi – više nego ikada ranije. Na svakih 89 migranata, jedan se utopi na putu prema Europi. Prošle godine je to još uvijek bio „samo“ jedan na svakih 276 izbjeglica. Sredozemno more je groblje. I to je sramota. Sramota za ljudske vrijednosti u Europskoj uniji, ali zbog toga se očito više nitko ne uzbuđuje.

Nad svakodnevnom tragedijom je plašt šutnje. Malo zanimanja se pojavi samo ako se, kao sada u Moriji, pojave zaista užasne slike nasilja i vatre. Političari su nestali i prave se kao da drže izbjegličku krizu pod kontrolom. Ali ne drže je pod kontrolom. „Uspjet ćemo“ – od toga na europskoj razini nema ništa.

Jedino što danas bolje funkcionira jest zastrašivanje tražitelja azila i zatvaranje granica. Postupak za same izbjeglice i raspodjelu ljudi po Europi je isto tako loše organiziran kao i prije godinu dana, kada je njemačka kancelarka izrekla svoj čuveni slogan. Ona je sada zbog toga zažalila iz više razloga. EU nije uspio pristojno se pobrinuti o izbjeglicama. Moria je tužan simbol tog neuspjeha.

Preporuka uredništva