1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Sport i politika: na istoku ništa novog?

U Sovjetskom Savezu sport je uvijek igrao važnu ulogu kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Ni u zemljama nasljednicama nije drugačije.

Za mnoge vlastodršce na istoku Europe sport je i dalje sredstvo za učvršćenje moći. Stoga je i razumljivo da se (više ili manje autoritarni) vođe ovih zemalja rado vole pokazivati u društvu vrhunskih atleta ili sami pozirati u ulozi sportaša. Politika i sport u ovim zemljama su nerazdvojni partneri.

Bjelorusija - diktatura i u sportu

Aleksandar Lukašenko kao hokejaš

Aleksandar Lukašenko kao hokejaš

U zemlji koja se zemljopisno nalazi u Europi ali na čijem čelu se nalazi jedan neprikosnoveni diktator, sportski život, kao i sudbina zemlje, ovise o volji predsjednika Aleksandra Lukašenka. Od toga profitira hokej na ledu, predsjednikov omiljeni sport. Stoga po cijeloj zemlji niču dvorane za hokej na ledu i inače se mnogo ulaže u ovaj agresivni i brzi sport koji je popularan još iz vremena Sovjetskog Saveza. Da ledene (i skupe) dvorane često zjape prazne, svjedoči o razlikama u ljubavi prema vrstama sportova između predsjednika i njegovog naroda. Najpopularniji sport u Ukrajini je nogomet ali on ima peh jer je Lukašenku hokej draži pa subvencije idu u drugom smjeru. Talentirani sportaši, ne samo nogometaši, pojačano okreću leđa Bjelorusiji i odlaze tamo gdje se njihov talent više cijeni. Funkcionare u sportskim organizacijama bira naravno sam predsjednik.

Rusija - sportski spektakli pod svaku cijenu

Da se u Rusiji velika pozornost pridaje političkoj podršci sporta, dovoljno je pogledati samog predsjednika. Vladimir Putin se u javnosti često inscenira kao sportaš: judo, hokej na ledu ili skijanje. Rafting i jahanje da se i ne spominju. "Poluautoritativnim režimima je svojstveno da se njihovi vođe prezentiraju kao veliki ljubitelji sporta", kaže Vadim Karajsov, voditelj ukrajinskog Instituta za globalne strategije. U Rusiji u to spada i strategija dovođenja velikih sportskih manifestacija u zemlju ma koliko one skupe i neisplative bile. Univerzijada 2012., Olimpijske igre 2014. i Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. se nalaze na listi velikih sportskih manifestacija koje je Putin osigurao svojoj zemlji. No oduševljenje, prvenstveno Olimpijskim igrama u Sočiju sljedeće godine u međuvremenu je splasnulo. Razlog: astronomski porast troškova koje je prouzročila ideja Zimske olimpijske igre dovesti u suptropsku zonu. Ruska oporba govori o troškovima od oko 30 milijardi eura. Za usporedbu: ZOI u Vancouveru 2010. stajale su 2,2 milijarde. No prestiž je Kremlju očito vrijedan svake utrošene rublje.

Ukrajina - bez pozitivnih efekta

Ukrajinski fanovi

Nogomet nije ostavio pozitivnog učinka po imidž Ukrajine

Da velike sportske manifestacije ne znače uvijek porast ugleda u inozemstvu, na svojoj koži su iskusili i Ukrajinci. Nakon što je Ukrajina zajedno s Poljskom 2012. organizirala Europsko prvenstvo u nogometu o ovoj zemlji se u inozemstvu znalo isključivo zbog skandala oko uhićenja Julije Timošenko.

U Ukrajini je najpopularniji sport, nogomet, čvrsto u rukama lokalnih moćnika, koji naravno vrše i jak politički utjecaj. Šahtjor Donjeck, Dinamo iz Kijeva ili Metalist iz Harkiva se financiraju iz sredstava politički aktivnih lokalnih tajkuna. Hokejski klub Dnobas, jedini međunarodno uspješni ukrajinski klub, je u vlasništvu poduzetnika Borisa Kolešnjikova, koji je ujedno i potpredsjednik ukrajinske vlade. U takvoj atmosferi manji, širokim masama nepopularni sportovi, životare pateći od vječite besparice. A to pokazuje i sve slabija žetva medalja post-sovjetskih republika na posljednjim Olimpijadama.