Sporno «vraćanje» Kirchnerove «Ulične scene»

Židovskog proizvođača obuće, Alfreda Hessa na prodaju dijela njegove umjetničke kolekcije nije natjerala nacistička politika, nego gospodarska kriza. Kada je ta obitelj iz Erfurta 1933. morala bježati u švicarski egzil, sa sobom su ponijeli brojne slike, među njima i Kirchnerove «Ulične scene». Tu je sliku 1936. u Kölnu kupio jedan privatni kolekcionar iz Frankfurta za 3000 Reichsmaraka, što je prema mišljenju tada objektivnih umjetničkih znalaca bila previsoka cijena. Grad Berlin je 1980. godine morao posegnuti za čak dva milijuna maraka kako bi za muzej «Brücke» kupio umjetninu. U srpnju ove godine središnje je djelo ekspresionizma moralo, po nalogu berlinskog senatora za kulturu, biti vraćeno jednoj nasljednici Hessove ostavštine, prvog vlasnika «Ulične scene». Kao razlog navedene su «odredbe o vraćanju oduzetih umjetničkih djela uvjetovanih nacističkom vladavinom».
Budući da nije moglo biti riječi ni o «zaplijeni», a ni «prisilnoj prodaji», gotovo svi voditelji njemačkih muzeja s nerazumijevanjem su popratili odluku berlinske vlasti, koja je rezonirala kako 1937. obitelj Hess nije dobila novac od prodaje Kirchnerove slike. Pravno gledano, muzeji moraju dokazati da nisu u krivu. No, kako će dokazati kada im arhivi većim dijelom nisu preživjeli nacističke godine? Tužna je i činjenica da se ovim paradnim slučajem «restitucije» dvije duge godine bavio isključivo berlinski senator za kulturu, Thomas Flierl zajedno sa svojim najužim suradnicima, a da pri tome nisu imali mogućnosti za savjet pitati pravnike specijalizirane na području otetih umjetnina. Odvjetnik berlinskog Senata Jost von Trott zu Solz o najvažnijem argumentu u debati kaže: «Po našim spoznajama i našim istraživanjima nije moguće dokazati da bi do prodaje slike došlo da na vlast nisu došli nacisti.»
Odluka je ipak pala bez javnog sučeljavanja povijesnih činjenica i pravnih argumenata. Može se pretpostaviti da je odlučio «moralni pritisak» na berlinsku vlast. U tom kontekstu je čudno, prilično čudno da se Kirchnerova «Ulična scena» nakon restitucije, bez nekog velikog odugovlačenja, ali s velikom marketinškom akcijom odmah pojavljuje na tržištu: kod londonske aukcijske kuće Christie's, i to za procjenjenih više od 15 milijuna eura. Kako stvari stoje, ovaj je «deal» očito odavno dogovoren. Christie's je, kako tvrde kritičari restitucije, financirao cijeli proces vraćanja Kirchnerove slike s jasnim ciljem: ubiranjem provizije od prodaje na javnoj aukciji. Predsjednik Kluba prijatelja berlinskog muzeja «Brücke“, Ludwig von Pufendorf, kritizirao je tu aukcijsku kuću: «Radi se o «procesu komercijalizacije na temelju naše teške povijesti, o kojem se mora javno pričati». Nažalost, dodaje von Pufendorf, u ovom slučaju berlinski Senat nije učinio sve što je bilo u njegovoj moći da spriječi da se Kirchnerova slika nađe na tržištu.