1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sporno pitanje (ne samo) njemačkih prognanika

Dokumentacijski centar "Bijeg, protjerivanje i pomirenje" trebao bi biti otvoren u Berlinu 2016. Dugo je trebalo dok nije prihvaćen koncept izložbe. Kancelarka Merkel otvara danas (11.6.) početak gradnje.

Deutschlandhaus in Berlin Das Deutschlandhaus - künftiger Sitz der Stiftung Flucht, Vertreibung, und Versöhnung Caption Das Deutschlandhaus am Anhalter Bahnhof in Berlin, aufgenommen am Mittwoch (24.10.2007). Das Deutschlandhaus war Sitz von zahlreichen Vertriebenenvereinen. Ganz in der Nähe verlief die Berliner Mauer. Im Jahr 2000 wurde die «Stiftung Deutschlandhaus» den Angaben zufolge wegen fehlender Bundesmittel aufgelöst. Seither sitzen zahlreiche Stiftungen und Organisationen, die Bundeszentrale für politische Bildung, ein knappes Dutzend Landsmannschaften und Bundesverwaltungen in dem Haus. Foto: Peer Grimm dpa/lbn (zu Hintergrund - Stichwort dpa 4512) +++(c) dpa - Report+++ Schlagworte Politik, Geschichte, Vertriebene,

Deutschlandhaus Stiftung Flucht, Vertreibung, und Versöhnung

Ideja o jednom mjestu za javnost, na kojem će se govoriti o sudbini prognanika, rodila se prije otprilike četrnaest godina. 2016. bi u Berlinu trebao biti otvoren Dokumentacijski centar "Bijeg, protjerivanje, pomirenje".

Prije toga su vođene brojne rasprave o tome kako treba prikazati bijeg i protjerivanje Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata. U međuvremenu je jasno kakav bi koncept budućeg muzeja trebao biti: u prvom planu je pomirenje. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća je političarka iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) i predsjednica Saveza prognanika Ericka Steinbach predstavila svoje planove za budući Dokumentacijski centar. No ubrzo su i u Njemačkoj, a prije svega u susjednim zemljama bivale sve glasnije primjedbe da bi se kroz gledište prognanika moglo krivotvoriti povijest. Tako su Eriki Steinbach u Poljskoj predbacivali da iz Nijemaca želi napraviti žrtve bez da se dovoljno istakne da je sudbina tih Nijemaca rezultat Drugog svjetskog rata i zločina koje su tada u Europi bili počinili nacisti.

Erika Steinbach

Erika Steinbach

Stoga je Poljska godinama smatrana protivnicom planova za bilo kakav Centar o prognanicima u Njemačkoj. Politička elita u Poljskoj je čak vršila pritisak na najvišoj političkoj razini kako bi spriječila projekt Erike Steinbach. Dugo je cijeli projekt bio u blokadi sve dok se 2008. nije našlo rješenje. Njemačka je vlada odlučila da će sama ustanoviti zakladu čiji bi cilj bio postavljanje stalne izložbe o protjerivanjima. A budući da Vlada nije željela riskirati pogoršanje odnosa s Poljskom, Erika Steinbach je ostala po strani - nije izabrana ni u jedan od odbora koji su trebali odlučivati o konceptu izložbe. I tako su utihnuli prosvjedi kako u inozemstvu, tako i u Njemačkoj. Komentar iz Varšave je glasio: Mi vjerujemo Njemačkoj vladi da će se pobrinuti za izbalansiranu povijesnu sliku.

Natezanje oko povijesnog interpretiranja

2010. javnosti je predstavljen prvi koncept izložbe, no ovaj je prijedlog pokupio puno kritika. "Zapravo radi se o dva različita polazišta, na koji se način priča povijest protjerivanja", objašnjava poljski povjesničar Robert Zurek, koji živi u Berlinu. "Prema jednom, sva protjerivanja iz 20. stoljeća su prije svega rezultat nacionalističke politke europskih država. Time se naznačuje da nisu posebno nacistički zločini, već općenito, nacionalističke tendencije odgovorne za val protjerivanja. Prema drugom konceptu, rat i okrutnosti su glavni uzrok protjerivanja koja su se dogodila na istoku Europe", kaže Zurek.

Kolona žena s kovčezima

Nijemci u bijegu iz istočne Prusije, u Poljskoj 1946.

Prvi prijedlog koncepta izložbe (2010.) kritiziran je zbog toga jer je, tvrde kritičari, sudbina njemačkih prognanika premalo smještena u kontekst Drugog svjetskog rata. Neki su povjesničari smatrali neprihvatljivim da se protjerivanja Nijemaca stavljaju na istu razinu s drugim tadašnjim protjerivanjima u Europi. Oni su smatrali da se time ne naglašava dovoljno međusobna ovisnost uzroka i posljedice, odnosno nacističkih zločina i protjerivanja Nijemaca iz istočne Europe.

Na jesen 2012. predstavljen je drugi prijedlog za trajnu izložbu u kojem su zločini Trećeg Reicha puno jasnije naznačeni kao ishodište protjerivanja Nijemaca s Istoka. Tako su bijeg i protjerivanje Nijemaca krajem i nakon Drugog svjetskog rata "samo" jedna od točaka trajne izložbe, koja je utkana u kontekst europskih protjerivanja 20. stoljeća, ističe državni ministar za kulturu i medije Bernd Neumann. Kao cilj projekta navodi se formulacija: "Sjećanje na protjerivanja - priznanje protjerivanja - produbljivanje pomirenja i razumijevanja". Time bi se trebalo naglasiti koliko je za karakter izložbe važna uloga pomirenja.

Europska perspektiva

Osim toga, koncept izložbe bi trebao uzeti u obzir različite poglede na bježanje i protjerivanja u Europi i to tako što će se objasniti sudbina drugih europskih naroda i to unazad do 19. stoljeća. Tu će biti riječi i o "etničkim čišćenjima na Balkanu, kojim su najviše bili pogođeni muslimani. Kao posljedica srpskog ustanka protiv otomanske vlasti 1804., grčkih težnji za neovisnošću od 1821. ili Balkanskih ratova 1912.-1013., protjerani su milijuni muslimana". Na izložbi bi trebao biti tematiziran i genocid nad Armenicma iz 1915. i 1916., "koji je započeo kao proganjanje koje su poveli otomansko-turski dužnosnici".

Kolona ljudi.

Progon Armenaca u Turskoj 1915.

No tu se radi i o milijunima ljudi koji su tijekom i nakon tridesetih godina prošlog stoljeća pali kao Staljinove žrtve. "Prisilni rad, deportacije, Gulag, smrt od gladi i masovna ubojstva bili su od temeljne važnosti za staljinistički teror", navodi se u prijedlogu koncepta izložbe. No posebna važnost će se dati totalitarizmu, genocidu, logorima smrti i protjerivanju drugih naroda na početku Drugog svjetskog rata koje su provodili Nijemci, na primjer u okupiranoj Poljskoj. Cijeli je koncept zamislio odbor od 15 povjesničara iz cijelog svijeta, među kojima su i dva Poljaka.

Dokumentacijski centar će se nalaziti u Deutschlandhaus (Njemačka kuća). No prvo treba obnoviti zgradu. Troškove od skoro 30 milijuna eura snosi vlada, a otvorenje je planirano 2016.

Preporuka uredništva