Sporna nagrada za spornog političara | Kultura | DW | 17.03.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Sporna nagrada za spornog političara

Turski premijer Tayyip Erdogan neće doći u Njemačku po nagradu za "razvijanje tursko-njemačkog prijeateljstva". Prosvjedi se ipak održavaju ali se istodobno postavlja pitanje: komu trebaju ovakve dodjele nagrada.

Tayyip Erdogan

Tayyip Erdogan

Recep Tayyip Erdogan, turski premijer, otkazao je 24 sati uoči planirane dodjele nagrade "Steiger Award" u Bochumu, svoj dolazak u Njemačku. Službeni razlog: pad turskog vojnog helikoptera u Afganistanu kojom prilikom je poginulo 12 turskih vojnika i dva civila. Erdogan je u Bochumu trebao primiti nagradu "u ime turskog naroda" i to zbog "50 godina tursko-njemačkog" prijateljstva.

No isto tako je već od objavljivanja imena ovogodišnjih dobitnika bilo jasno da odluka organizatora nije baš kod svakog naišla na oduševljenje. Predstavnci turskih manjina koji žive u Njemačkoj i okolnim zemljama već su tjednima prije planirane manifestacija najavljivali žestoke prosvjede na ulicama Bochuma u znak nagrađivanja čovjeka kojeg mnogi smatraju direktno odgovornim za katastrofalan položaj manjina u Turskoj.

"Udarac u lice"

Hamid Karsai

I Hamid Karsai je 2007. dobio nagradu za toleranciju

"Dodjela nagrade Erdoganu je udarac u lice svim manjinama u Turskoj" stoji u priopćenju Alevitske zajednice Njemačke. Slično poručuju i pripadnici Kurda i Armenaca. No i u ostatku njemačke jjavnosti je odluka organizatora da nagradu za kategoriju "Europa" dodijeli Erdoganu dočekana, najblaže rečeno, s čuđenjem. Njegovi višestruki nastupi pred pripadnicima turske zajednice u Njemačkoj često su doživljavani kao miješanje u integracijske procese njemačkih građana turskog porijekla.

Njemačka javnost isto tako tursku politiku prema manjinama poput Kurda, Armenaca, alevita ali i kršćana ne doživljava baš kao primjerenu. Dodjeli nagrade se usprotivilo i Njemačka udruga novninara (DJV) kritizirajući neslobodu medija u Turskoj. Najžešći u kritici dodjele nagrade otišli su njemački demokršćani. Glavni tajnik Kršćansko socijalne unije (CSU) Alexander Dobrindt smatra da je dodjela nagrade, između ostalog i za toleranciju, "ni manje ni više nego Erdoganu" "nevjerojatan i neukusan" propust. "U Turskoj se vjerske i etničke manjine tlače, vlada nesloboda medija i nedostaje jednakost muškaraca i žena", rekao je Dobrindt.

Kome su potrebne ovakve nagrade?

Boris Tadic sa Steiger Award 2010.

Boris Tadic drži Steiger Award 2010.

Turski premijer se svojim nedolaskom u Bochum "izvukao" iz neugodne situacije i suočavanjem s nekoliko desetaka tisuća prosvjednika i nenaklonošću dobrog dijela domaće publike. No istodobno se postavlja i pitanje komu je zapravo trebao čitav cirkus i angažman nekoliko kordona interventne policije koja je dužna (na račun poreznih obveznika) osiguravati ovakve prosvjede?

Ovaj slučaj baca i sasvim novo svjetlo na smisao organizacije ovakvih dodjela nagrada kojima je izgleda jedini cilj da promoćurnim organizatorima napune džepove novcem od skupih ulaznica osobama kojima se za 175 eura pruža osjećaj da su nazočili nečem velikom i važnom. Treba napomenuti da "Steiger Award" nije nikakva dodjela nagrade s tradicijom nego je po prvi put dodijeljena 2006. Nastala je nakon što je jednom lokalnom biznismenu s istančanim osjećajem za zaradu palo na pamat da bi ideju o nagradi koja se temelji na rudarskoj tradiciji Bochuma i Ruhrske oblasti (Steiger je naziv za vođu rudarske brigade) mogao prodati lokalnim političarima željnima malo glamoura i "celebrityja" za Ruhrsku oblast koja je diljem Njemačke uglavnom poznata po svom sivom "šljakerskom" imidžu.

Voda na mlin kritičarima ovakvih manifestacija je i potpuna netransparentnost po kojoj se dodjeljuju nagrade (u čak 14 kategorija). Organizatori naime nisu dužni objasniti koji gremij i po kojem ključu dodjeljuje nagradu. Nagradu u kategoriji "Europa" koja ove godine zbog nedolaska Erdogana neće biti dodijeljena, prije dvije godine je uručena srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću.

Autor: Nenad Kreizer (dpa, reuters)

Odg. ur.: A. Šubić