1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sporazum o sukcesiji SFRJ

Mjesec dana nakon što su Ujedinjeni narodi nostrificirali da je Hrvatska ratificirala Sporazum o sukcesiji SFRJ, taj dokument stupa na snagu. Tim povodom razgovarali smo s Božom Marendićem, predstojnikom Ureda Vlade RH za provođenje projekta sukcesije.

Sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije potpisan je prije tri godine, no Hrvatska je posljednja država sljednica koja je ratificirala taj sporazum – prošla vlada dokument nije htjela dati Saboru na potvrdu jer je utvrđeno da je od deviznog depozita od 650 milijuna američkih dolara, kojim je krajem 1990. raspolagala Narodna banka Jugoslavije, ostalo tek pedesetak milijuna. Iako se sukcesija počela rješavati odmah nakon raspada jugoslavije, pravi su pregovori krenuli tek nakon svrgavanja Slobodana Miloševića koji je tvrdio da je SRJ, koja se danas zove zajednica država Srbije i Crne Gore, jedina nasljednica SFRJ. Pet zemalja sljednica sada mogu prionuti na posao kako bi se do kraja zatvorilo poglavlje zvano Jugoslavija.

Pregovore je u ime Hrvatske vodio Božo Marendić, predstojnik Vladina ureda za provođenje projekta sukcesije. On je u razgovoru za Deutsche Welle istaknuo:

Marendić: "Nitko ne može biti do kraja zadovoljan, zato što je taj sporazum rezultat dugih, složenih, teških pregovora, kroz dugo razdoblje i kroz razdoblje u kojem se među ostalim dogodio i oružani sukob između pojedinih članova tih pregovarača. Pojedine zemlje u takvim poslovima nastupaju sa svojom platformom, sa svojim zahtijevima, svojim argumentima, a isto tako i ostale. Često se ti zahtijevi ne slažu, oni se sukobljavaju i jedini način da se dođe do nekog zajedničkog rezultata jesu kompromisi. Prema tome, taj sporazum ili ugovor u pitanjima sukcesije jedan je veliki kompromis između pet država sljednica, a gdje je značajnu ulogu imala i međunarodna zajednica."

Sad međutim valja sporazum i anekse provesti u djelo.

Marendić : "Sad je ta faza provedbe. Međutim i dok ugovor nije stupio na snagu, znači od momenta njegova potpisivanja u ljeto 2001. u Beču do danas, on se je provodio, ali u znatno manjem opsegu. Provodio se u onom dijelu koji je bio i predviđen ugovorom da se može provoditi bez stupanja na snagu. Tako je, recimo, financijski zajednički odbor, koji je jučer imao svoj 13. sastanak u Zagrebu obavio niz poslova, uostalom dvanaest puta su se prije toga sastali. Obavljeni su poslovi u okviru zajedničkog odbora za nekretnine u inozemstvu, podijeljen je dio tih objekata, koji je bio brojčano ograničen sporazumom, ali su učinjene pripreme za nastavak toga posla. Slično se događalo i u ostalim zajedničkim odborima kojih ima pet, ako ne u direktnim razgovorima s ostalim zemljama sljednicama, ali svatko je doma nešto pripremao. Sada kad je stupio na snagu, poslovi će se sve više obavljati u okviru zajedničkih odbora. Tako će na primjer biti važan događaj prvi sastanak tzv. stalnog zajedničkog odbora. On će biti neka vrsta koordinacijskog odbora, što je predviđeno ugovorom, koji će čak rješavati određene sporove i pitanja u kojima se države ne mogu složiti u okviru ovih specijalističkih odbora. Čak je predviđeno da se u okviru tog odbora može angažirati - ako se ukaže potreba - i neka vrsta međunarodne arbitraže.

Konkretno, postoji nekoliko pitanja koja bi već mogla doći na njegov dnevni red.

Marendić : "Prvo se on sam treba konstituirati. Treba da napravi neki program rada u onom smislu koji je predviđen ugovorom – a to je da formira skupinu za utvrđivanje i podjelu arhiva, jer to nije određeno sporazumom. Dalje, trebamo se dogovoriti kako ćemo se organizirati vezano za vojnu imovinu, jer ni za to u sporazumu nije predviđen nikakav odbor ili povjerenstvo, nego je ostavljeno ovom stalnom odboru da se unutar njega države dogovore kako će se provoditi ta druga faza vezana za vojnu imovinu. A ima i pitanja koja su već iskrsnula i koja će razmatrati taj stalni odbor, kao na primjer, odnos prema mješovitim bankama u kojima je nestalo, ne zna se što je bilo sa 600 milijuna američkih dolara, bit će i pitanja vezana za neke dugove koje smo u međuvremenu otkrili, i tako. Bit će posla."

Mali ljudi se brinu hoće li u svim tim velikim poslovima oni opet ostati kratkih rukava. U Hrvatskoj se mnogi nadaju da će štediše Ljubljanske vlade napokon doći do svog novca, a ljudi koji su izbjegli iz Hrvatske misle da će doći do svojih stanova koje su napustili tijekom rata, a na koje su imali stanarsko pravo i tako dalje...

Marendić: "Za ta pitanja koja ste vi spomenuli nisu u ovom ugovoru o pitanjima sukcesije primarnog karaktera. Primarni karakter imaju pitanja koja se odnose na imovinu bivše savezne države te obaveze bivše savezne države. Zadaća je ovoga projekta da utvrdi te obaveze i tu imovinu i da je podijeli između sljednica te bivše države. Što se tiče pitanja koje ste naveli, ona su u Ugovoru samo navedena kao načela. Ali, ta načela kada pogledate pojedinačno, njih je svaka država sljednica već prihvatila nizom drugih međunarodnih ugovora i konvencija koje je morala prihvatiti ulaskom u Ujedinjene narode, u Vijeće Europe ili Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju, i tako dalje. Ta su načela navedena u ugovoru samo da bi se podvuklo značenje te materije u jednoj cjelini. To ne znači da Hrvatska i ostale države sljednice neće posvetiti pažnju tim pitanjima, ali treba imati u vidu da je to ipak posao koji nije primarnog karaktera kada je u pitanju sukcesija."

Sukcesija, i sami ste naglasili nekoliko puta, jest podjela imovine bivše države. Koliko će stvari ubrzati ako se države budu bilateralno dogovorile oko nekih gorućih problema?

Marendić : "Bilateralni su pregovori predviđeni u Sporazumu o sukcesiji. I ostavljeno je samim državama – u ovisnosti od materije o kojoj se dogovara – da se dogovore i taj dogovor između država, ako ne ide na teret, protiv interesa ostalih država, on ima primat u odnosu na multilateralni dogovor. Znači, čak se stimuliraju bilateralni dogovori. Mi ćemo većinu tih pitanja koja ste spomenuli, a koja su vezana za Aneks G, defacto riješiti bilateralnim sporazumima sa Srbijom i Crnom Gorom, jer smo s ostalim državama to već sredili. Postoji imovinsko-pravni ugovor između Makedonije i Hrvatske, Slovenije i Hrvatske, s Bosnom i Hercegovinom samo što nije potpisan. Ostala je još samo Srbija i Crna Gora, a kad to riješimo na bilateralnoj osnovi, onda su i ta pitanja riješena."

Mislite li da će kada posao bude završen svi moći reći ”čist račun duga ljubav"?

Marendić : ”Ne vjerujem u to. Mislim, na ovaj sporazum o sukcesiji i sve poslove koji su s njim u vezi treba gledati drugačiji. Imam dojam da su mediji u Hrvatskoj, ali i drugdje prenaglasili taj materijalni aspekt. On je važan, ali nije najvažniji. Najvažniji aspekt je da se normaliziraju odnosi između susjeda, koji su bili u vrlo vrlo lošem stanju. I još uvijek su u lošem stanju. Kroz provedbu ovog ugovora trebaju stvoriti novi temelji za dobrosusjedstvo, za suradnju, za danas-sutra integracijske pr ocese i tome slično. A materijalna pitanja – nije na njima toliki naglasak. Kroz ovaj ugovor se iskazuje dobra volja da se više gleda u budućnost, manje u prošlost."

  • Datum 02.06.2004
  • Autor Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZJY
  • Datum 02.06.2004
  • Autor Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZJY