1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Spomen-područje Buchenwald: magnet za posjetitelje i učionica

U srpnju 1937. na brdu Ettersberg kod Weimara sagrađen je koncentracijski logor Buchenwald. Danas se ovdje nalazi spomen-područje koje privlači brojne posjetitelje. To je mjesto s važnom obrazovnom i odgojnom zadaćom.

Befreite Häftlinge vor dem Torgebäude des Lagers. Copyright: Gedenkstätte Buchenwald

Bildergalerie KZ Buchenwald

Iza stabala proteže se zelena dolina iz koje viri nekoliko sela. Sunčano je i mirno. Bila bi to ljetna idila – da nije zgrade s ulaznim vratima, ogromnog i gotovo praznog zemljišta, ograde te stražarskih tornjeva. Koncentracijski logor Buchenwald izgrađen je godine 1937. usred popularnog planinarskog odredišta i odmarališta, a prva skupina logoraša pristigla je 15. srpnja. Već sama arhitektura kompleksa ukazuje na njegovu svrhu: ubijanje ljudi. Na hladnoj i vjetrovitoj sjevernoj strani bili su smješteni zatočenici, dok je klimatski povoljnija južna strana zemljišta bila rezervirana za zgrade pripadnika SS-a i uprave logora.

Krvava cesta

„Logor nije bio tajna“, kaže povjesničar Ronald Hirte koji nas vodi u obilazak spomen-područja. Objašnjava kako ga je prije svatko mogao vidjeti jer šuma nije bila tako gusta kao danas. Buchenwald se nalazi deset kilometara od Weimara, a u okolici je slovio kao mjesto strave i užasa – za koje su se dolje, u gradu umjetnika, pravili da ne postoji. „Mnoga su poduzeća pritom dobro živjela od rada zatočenika logora“, priča Hirte. Od 1937. u Buchenwald je deportirano na tisuće ljudi koji su ovamo morali pješačiti od Weimara. Kasnije je logor s gradom povezan željezničkom prugom koju su izgradili zatočenici te cestom koja se i dan-danas zove "Krvava cesta".

Lagertor mit Blick auf die Lagerkommandantur. Sammlung Gedenkstätte Buchenwald. Foto: Peter Hansen

Ulazna vrata logora s natpisom "Svakome njegovo" ("Jedem das Seine") i pogledom na zgradu zapovjedništva

Na zbornom mjestu, koje se sada prazno i ogoljelo proteže brežuljkom, zatočenici bi ujutro i uvečer morali stajati satima čekajući da ih pobroje. U ulaznoj zgradi s natpisom „Svakome njegovo“ ("Jedem das Seine") razgledavamo bunker s nekoliko malih, mračnih i zagušljivih prostorija u kojima su SS-ovi čuvari mučili i ubijali zatočenike. Zanimljivo je da je taj natpis sa slovima u stilu Bauhausa, arhitektonsko-umjetničke škole iz 20-ih godina prošlog stoljeća koju su nacisti 1933. progasili „židovskom“ i „boljševističkom“ te zatvorili, osmislio Franz Ehrlich, arhitekt, grafički dizajner i učenik majstora Bauhausa Josefa Schmidta. Ehrlich je od 1937. do 1939. i sam bio zatočenik logora u kojemu je pravio razne skice i građevinske nacrte, a u znak otpora nacistima namjerno je koristio slova u omraženom im stilu. U bunkeru je teško disati, a vlada osjećaj klaustrofobije i jeze. Vani je u međuvremenu pristigao velik broj školskih razreda.

Važna obrazovna zadaća

Najmanje dvadeset takvih skupina mladih ljudi svakodnevno obilazi Buchenwald. Osoblje spomen područja razradilo je opsežan pedagoški program, osmislilo radne materijale te organizira razne edukativne projekte. Voditelj spomen područja Volkhard Knigge tvrdi kako ovdje ne treba moralizirati niti raspodjeljivati krivnju te ističe: „Pitanja iz sadašnjosti želimo uputiti prošlosti. Istražujemo povijesnu pozadinu modernih fenomena kao što su kršenje ljudskih prava, segregacija, desni ekstremizam i nacionalizam. U današnje vrijeme je to obrazovni zadatak od ključnog povijesnog, političkog i etičkog značaja.“

Pred ulazom u krematorij posjetioci čak malo i brbljaju, međutim svi zanijeme kada prolaze pokraj peći i jedinice za strijeljanje u potiljak („Genickschussanlage“) koja je naknadno ugrađena. Takve su jedinice služile za iznenadne egzekucije i često su bile kamuflirane kao medicinski instrumenti ili mjerne letvice. Zatočenicima bi kazali kako idu na liječnički pregled u kojem bi ih leđima naslonili na zid jedinice da bi tobože izmjerili njihovu visinu. Potom bi ih osoba iz susjedne prostorije kroz rupu u zidu pogubila hicem u potiljak. 

Pročitajte na sljedećoj stranici: Buchenwald i DDR