“Spavat ću kad budem umirovljenik“

Naravno da i Karlheinz Kiesling zna za moto “Mi ustajemo ranije. Saska-Anhalt.“ Time ova savezna zemlja promiče samu sebe, i to od kako je jedno istraživanje pokazalo da su stanovnici te pokrajine najveći ranoranioci među Nijemcima. “Danas je to stvarno bilo tako“, kaže Kiesling te dodaje: “Budilica mi je zvonila u četiri sata ujutro. Konačno, prva smjena počinje točno u šest.“

Rano ustajanje u Saskoj-Anhaltu

Karlheinz Kiesling radnik je u kemijskoj industriji. U tvornici tvrtke Leuna-Harze kod Hallea na Saaleu nadgleda proizvodnju 120 tona epoksidne smole dnevno. No, što je to epoksidna smola? Riječ je o materijalu kojim se, primjerice, impregnira beton, navodi Kiesling: “U graditeljstvu je to važno. No, naše se smole koriste i za lijepljenje rotorskih lopatica kod vjetroelektrana te za plastične dijelove automobila. To je vrsta ljepila za industriju.“ U plavom radnom odijelu i sa žutom zaštitnom kacigom, Kiesling obilazi pogon. Na četiri kata površine gimnastičke dvorane vlada jedva pregledna vreva sjajnih srebrnih čeličnih cijevi, velikih kotlova i šarenih vodova. Čuje se zviždanje ventila, šum u cijevima. Osim Kieslinga, ne može se ondje nikoga vidjeti.

Strukturna promjena u punom jeku

Kiesling se prisjeća kako je prije bilo 40 radnika u jednom pogonu, no danas je sve automatizirano, tako da je potrebno manje osoblja. Ranije - misli se na 70-te kada je Kiesling počeo svoju karijeru u kemijskoj industriji DDR-a, kojom je upravljala država. Kiesling pokazuje na goleme prazne površine oko tvornice, na kojima je nekoć na svakom četvornom metru bilo nešto izgrađeno. "Pušilo se iz svih cijevi. Ali onda su došle kugle za rušenje montirane na bagerima. Na desetke tisuća kolega od danas do sutra ostalo je bez posla“, prisjeća se Kiesling.

Kraj za 120.000 kemijskih radnika

Nakon sloma DDR-a 1990., većina tvornica nije se mogla više održati u slobodnotržišnom gospodarstvu. Bilo je teško gledati kako propadaju tvrtke jedna za drugom, kaže Kiesling koji je također izgubio svoj posao: “Mnogi su otišli na Zapad, ja nisam htio. Konačno, ovdje sam izgradio kuću, imam vrt, pripadam ovdje.“

Tražiti sreću na Zapadu?

Nakon godinu dana Kiesling je konačno ponovno pronašao novi posao. Međutim, mnogi njegovi kolege imali su manje sreće. No, sve skupa ipak je krenulo na bolje, kaže Kiesling, mnoge su površine ponovno iznajmljene. A u Saskoj-Anhalt su se u međuvremenu naselile i brojne tvrtke za solarnu industriju i biotehnologiju. Nakon dvanaest sati rada njegova je smjena za danas gotova. Brzo kući i što prije u krevet? Ne, ipak ima još nešto u planu. Kiesling odlazi u Narodno učilište u Naumburgu, gdje jedan put tjedno, nakon radnog vremena, posjećuje tečaj engleskog jezika. “U toj sam zgradi još kao dijete grijao stolicu. Tu je bila moja osnovna škola. A spavati mogu kasnije, kada budem u mirovini.“