1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Spasitelji ili ipak i počinitelji?

Za razliku od većine drugih europskih naroda, Bugari su svoje židove tijekom Drugog svjetskog rata štitili i spašavali od Hitlerove mašinerije smrti. Pa ipak, i Bugarska je u ovom razdoblju počinila velike grijehe...

Deportacije židova kakvih u Bugarskoj nije bilo mnogo

Deportacije židova kakvih u Bugarskoj nije bilo mnogo

Središnje vijeće židova u Grčkoj traži od Bugarske da preuzme svoju povijesnu odgovornost po pitanju deportacija 11.343 židova tijekom Drugog svjetskog rata. Riječ je o oko 4.000 židova s područja sjeverne Grčke i oko 7.000 pripadnika ove zajednice s područja koje danas pripada Republici Makedoniji. Zbog poziva na odgovornost, bugarska javnost se uzbudila. 

Spomenik u bivšem koncentracionom logoru Treblinka

Spomenik u bivšem koncentracionom logoru Treblinka

Činjenica je da je tijekom Drugog Svjetskog rata oko 50.000 bugarskih židova bilo spašeno i to usprkos tome što je Bugarskom u ono vrijeme vladao kralj njemačkog porijekla koji je 1941. godine stao na stranu svoje pradomovine. Bugarski židovi međutim nisu izbjegli deportacije u koncentracijske logore i tako u gotovo sigurnu smrt, zbog zaštite koju su uživali od strane ondašnjih vlasti već jednostavno zbog toga što su se nalozima iz Berlina zajedničkim snagama suprotstavili liberalniji političari, zastupnici crkvi kao i najširi slojevi društva u kojima su židovi imali svoje čvrsto mjesto.

U svojoj knjizi „Otpor spasa“, židovsko-poljsko-njemački pisac, Arno Lustiger obrađuje upravo ovu temu i kaže: „Većina bugarskih židova preživjeli su Drugi svjetski rat i antisemitsku politiku uništenja, no ne zahvaljujući bugarskoj vladi ili čelniku ondašnje države. Vlada nije pokazala niti najmanje skrupula po pitanju deportacija i izručenja židova Njemačkoj. Deportirani u logor Treblinku su bili (samo) židovi iz okupiranih područja sjeverne grčke i dijelova Makedonije“. Lustiger dalje navodi kako je većina bugarskih židova bila spašena zbog otpora u društvu, crkvi i određenim političkim krugovima. „Povijesne tradicionalne čvrste veze između kršćana i židova na bugarskom tlu, bila je osnova ovog otpora i prosvjeda“, navodi Arno Lustiger.

"Novi manevri lukavih Grka i arogantnih Nijemaca..."

S područja Grčke i Makedonije deportirane su tisuće židova

S područja Grčke i Makedonije deportirane su tisuće židova

Međutim, kao saveznik Njemačke, Bugarska je tijekom Drugog svjetskog rata – prema nacionalnoj mitologiji – „ponovno osvojila“ bugarska područja u sjevernoj Grčkoj kao i ona oko rijeke Vardar u Makedoniji. Na ovu okupaciju ondašnja (kao niti današnja) bugarska šira javnost nije gledala kao na ono što je ona zapravo bila – ratni čin protiv jedne suverene države – već kao na jednu vrstu „nacionalnog ponovnog ujedinjenja“. Činjenica da su u ovom razdoblju s ovog područja bili masovno deportirani židovi, bugarska javnost sve do danas ne žali znati ništa. Ona glavnog i jedinog krivca vidi u Hitleru.

Samim time, na zahtjeve Središnjeg vijeća židova Grčke da Bugarska konačno prizna i preuzme svoju povijesnu odgovornost, do sada još iz redova ovdašnjih vlasti nije stigla nikakva službena reakcija. Međutim, razni forumi na internetskim stranicama su već puni raznih reakcija bugarske šire javnosti koje u ovim zahtjevima vidi u prvom redu „manevre lukavih Grka koji ovim žele pažnju odvratiti od svoje aktualne mizerne situacije“. Neki navode kako su za sve krivi „arogantni Nijemci, koji su ubili milijune židova i koji i danas ponovno žele zavladati svijetom“.

Suočavanje s kritičnom prošlošću uvijek je bolno

Masovna spašavanja bugarskih židova su u međuvremenu i međunarodno priznata. Talijanski i njemački autori, američki filmski redatelji, država Izrael kao i židovske zajednice diljem svijeta, izrazile su bugarskom narodu svoju zahvalnost i poštovanje. „Nikada nećemo saznati koliko je židova moglo biti još spašeno da su se i drugi narodi u okupiranoj Europi ponašali kao Bugari. Njima svima, kršćanima i židovima, pripada jedna kolektivna čast“, napisao je Arno Lustiger. Međutim, problem je tome u što većina Bugara vidi samo ovu stranu svoje povijesti – iako u tome nisu usamljeni; većina naroda posjeduje jednu određenu nesposobnost kada je u pitanju suočavanje s kritičnim trenucima svoje prošlosti.

Romi u današnjoj Bugarskoj izloženi su rasizmu i bijedi

Romi u današnjoj Bugarskoj izloženi su rasizmu i bijedi

 Kada se govori o Bugarskoj, tada primjerice ne bi na dnevni red samo trebala doći okupacija i sjeverne Grčke i dijelova Makedonije i deportacija tamošnjih židova tijekom Drugog svjetskog rata, već i njezina agresivna uloga u Balkanskom ratu kao i u Prvom svjetskom ratu, njezina komunistička prošlost kao takoreći 16-te Sovjetske republike te upletenost u rad sovjetske tajne službe KGB-a. O svim se ovim temama u Bugarskoj uporno šuti od čega na neki način profitira primjerice sve jači i opasniji nacionalizam i rasizam kao i mržnja prema strancima, rastući antisemitizam kao i mržnja i netolerancija prema Romima, muslimanima, nogometašima crne boje kože, homoseksualcima i homoseksualkama.

U tom smislu, uzbuđenje koje u Bugarskoj u posljednje vrijeme vlada zbog zahtijeva Središnjeg vijeća židova u Grčkoj, zapravo i ne čudi. Ostaje samo nada da će bugarski političari ove povijesne izazove konačno ipak staviti na dnevni red i time otvoriti javnu raspravu na ovu temu koja se zapravo u Bugarskoj već odavno trebala dogoditi.

Autor: Alexander Andrejev / Željka Telišman

Odg.ured: N.Kreizer

Preporuka uredništva