1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Snažni film za odabranu publiku

Prvi put u povijesti Europska filmska nagrada ide u Rumunjsku. Dodjela nagrada u Berlinu odvijala se prema scenariju već viđenom u Cannesu - barem u nekim glavnim kategorijama.

default

Mungiu s dva trofeja

Svečana dodjela Europske filmske nagrade održana protekle subote u Berlinu pokazala je još jednom da za dobre filmove - štogod redatelji govorili - ne treba nužno puno novca. Nagradu u najvažnijoj kategoriji, onoj najboljeg filma godine u Europi - dobio je, naime, pobjednik Canneskog festivala, film rumunjskog redatelja Christiana Mungiuja: "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana". S vrlo malim budžetom snimio je 39-godišnji Mungiu veliki film - toliko veliki da mu ni mala kinematografija iz koje dolazi, ni egzotični jezik, ni ne pretjerano aktualna tema kojom se bavi, nisu stajali na putu uspjeha. Nakon Zlatne palme u Cannesu, Europska filmska nagrada, a taj niz može se nastaviti i Oscarom jer je- a kako ne bi - Mungiujev film Rumunjska poslala u utrku za nagrade Američke filmske akademije. Kao i u Cannesu, za najbolji scenarij je nagrađen Fatih Akin.
Motivacija za daljnje "tipkanje"
Njemački redatelj turskog porijekla bio je sa svojim filmom "Na drugoj strani" koji se odigrava na relaciji Njemačka-Turska nominiran i u kategoriji najboljeg filma. No, nije razočaran što je dobio nagradu samo za najbolji scenarij: "Poštujem tu odluku i sretan sam zbog nje. Baš nešto pišem. Stavio sam si u zadatak i u 2008. pisati scenarije. Ovakve nagrade su ti naravno velika motivacija da i dalje tipkaš, pišeš i razbijaš glavu. Ja sam dijete europskog kina i ono je na mene izvršilo veliki utjecaj. Kino je moja religija," rekao je 34-godišnji redatelj.
Film o dikaturi, pohlepi i prijateljstvu
U utrci za titulu najboljeg u kategoriji filma godine račune mu je pomrsio Christian Mungiu. Gotovo dokumentaristički je rumunjski redatelj ispričao priču iz svoje domovine smještenu u 80-etim godinama, kratko uoči sloma Causescuovog režima. Za to je dobio i nagradu u kategoriji najbolje režije. Studentica Gabita želi prekinuti neželjenu trudnoću. Kako je abortus u Rumunjskoj u to vrijeme strogo zabranjen, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom obraća se jednom nadriliječniku. U dva sata nagrađeni film prati događaje dana kada abortus treba biti ilegalno izvršen. Kritičari su puni hvale za njega - tvrde da to ni blizu nije samo film o abortusu, već i film o surovosti komunizma, o pohlepi, iskorištavanju žena, odgovornosti i prijateljstvu. "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana" trebao bi biti početak trilogije pod radnim naslovom "Zlatno doba Causescuovog režima" - napeto iščekujemo drugi dio.
Mirren je "kraljica"
Nagradu u kategoriji najbolje glumice dobila je Helen Mirren za ulogu u filmu "Kraljica", a kao najbolji glumac nagrađen je Izraelac Sasson Gabai za ulogu u filmu "The Band's Visit". Izraelski film žiri smatra i otkrićem godine. Europskom filmskom nagradom za doprinos svjetskom filmu odlikovan je njemački kamerman Michael Ballhaus: "To je za mene veliko iznenađenje jer s time nisam računao s obzirom da u zadnje vrijeme radim uglavnom u Americi. Ali jako se veselim. To mi je vrlo lijepa dobrodošlica u Europi i jako joj se veselim," rekao je Ballhaus.
Bez Goddarda
Svoj doprinos subotnjoj svečanosti nije mogao dati francuski redateljski majstor kojemu je dodjeljena nagrada za životno djelo - 76-godišnji Jean-Luc Goddard. On se, naime, nije pojavio u Berlinu čime je ražalostio mnoge svoje fanove, pa tako i njemačkog redatelja Wima Wendersa. "Voljeli bismo da smo mu mogli osobno iskazati našu ljubav, poštovanje i divljenje" poručio je Wenders. Njemački glumac Jan Josef Liefers koji je vodio svečanost u Berlinu pokazao je razumijevanje za Godarda i još jednom naglasio simboličku važnost ove nagrade: "Ja dolazim iz DDR-a, odrastao sam u DDR-u s francuskim i ruskim filmovima. I da budem iskren, ponekad imam osjećaj da smo mi tamo, 's druge strane zida', imali više mogućnosti gledati europske filmove nego što danas imamo. Ponekad mi je žao zbog toga i shvaćam Jean-Luc Goddarda kada kaže da europski filmovi ne bi smjeli biti emitirani tamo negdje oko 23:55 kada ih više nitko ne gleda, nego u gledanim terminima na televiziji. A bilo je vremena i kada su se veći francuski filmovi mogli vidjeti kod nas u kinima. Ta vremena su već odavno prošla. I zato su večeri kao što je ova važne". I publika je izabrala svog ljubimca - naravno - ona malobrojna koja je vjerna europskom filmu. To je ove godine "Nepoznati" talijanskog redatelja Giuseppea Tornatorea. Je li on možda igrao negdje u kinu u vašem gradu?