1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Smrtonosno lijepe - traperice zbog kojih umiru mladići u Turskoj

Svatko ih zna i skoro svatko ih nosi - traperice. Kako se postiže efekt iznošenosti, odnosno umjetna izbjeljenost, mnogima nije poznato. Za radnike u tekstilnoj industriji proizvodnja hlača je - smrtonosna.

Traperice

"Iznošene" traperice godinama su modni trend

Nove traperice koje izgledaju kao da su nošene već nekoliko godina? Upravo je to današnja moda koju mnogi kupuju i rado nose. No, kako se uopće postiže da nove hlače izgledaju kao da su stare? Tisuće radnika u tekstilnoj industriji u Turskoj proizvodnjom ovakvih hlača uništili su svoje zdravlje. Prvi su već i umrli od posljedica rada s otrovnim tvarima - i to sa samo 19, 22, ili 24 godine. Mnogi će još slijediti, očekuju stručnjaci. Svi su oni radili na crno u nekim podrumima gdje su praktično bili izrabljivani, a danas teško bolesni nisu u stanju ni platti prijevoz do bolnice, o transplantaciji pluća ne treba ni pričati.

"Rodeo" tehnika

Pješčana plaža

Dok jedni obožavaju šetati pješčanim plažama, za neke je pijesak noćna mora

Ambarliköy, siromašno selo na jugoistoku Anatolije, nekolicina mladića sjedi na zimskom suncu i bezvoljno gleda naokolo, u sebi nemaju snage ni za što drugo, kaže 28-godišnji Ramazan Tektas: "Prije smo igrali nogomet i trčali okolo, danas to više ne možemo. Prije sam se mogao na primjer u zgradi popeti i na deseti kat, danas jedva na drugi. Tada sam imao 72 kilograma, sada imam 60 i svakim danom sve manje i manje. Kada kašljem, onda iskašljavam krv." Njegovoj braći Alicanu i Hasanu nije ništa bolje. Žale se na glavobolje, teško disanje, bolove u kostima i neprestani umor koji osjećaju. Njihova majka, Xanim Tektas, za svoje sinove ne može mnogo učiniti. Obitelj nema ni dovoljno novca kako bi si bolesni sinovi mogli platiti put do najbliže bolnice koja je udaljena 100 kilometara. "Jako se brinem za djecu. Da nije bilo ovog siromaštva nikada ih ne bih pustila da idu. Ali ovdje nema posla i nismo imali drugi izbor. Sinovi su mi radili s uređajima za pjeskarenje u Istanbulu. Nismo ni znali da će se ovo dogoditi, da će oboljeti", priča Xanim. U tekstilnoj industriji u Istanbulu trojica braće i mnogi njihovi prijatelji našli su posao - u proizvodnji jeans hlača koje se prerađuju tako da bi izgledale kao da su stare, što je već godinama moda u zapadnom svijetu. Sašivene i obojene hlače prerađuju se uređajem za pjeskarenje kako bi se dobio upravo željeni izgled. Ta se tehnika zove "rodeo", kaže Hasan Tektas: "Rodeo-strojevi rade na sitni pijesak koji se uz pomoć kompresora pod velikim pritiskom kroz cijevi šprica na hlače. Cijevi su bile veoma teške, a pritisak u njima je bio izrazito velik."

Tisuće oboljelih mladića?

Snimka pluća

Transplantacija pluća jedini je spas, no, mladići o tome mogu samo sanjati

Postupak koji je veoma opasan za život, to je stajalište i liječnika. Jer se pijesak pod tim pritiskom raspršuje i ispušta silicij - mineral koji je stetan za pluća. Bolest koja zbog toga nastaje zove se silikoza i nije izlječiva. Oboljeli teško dišu, smršave na brzinu, iskašljavaju krv i na kraju umiru od gušenja. Ramazan Tektas, kao i drugi radnici, dugo uopće nije znao što se događa. Tek je zadnjih tjedana saznao od čega je obolio: "Jedan naš prijatelj saznao je da ima ovu bolest kada su ga u vojsci testirali. Potom smo i mi svi prošli testove i liječnik nam je rekao da i mi bolujemo od iste bolesti. Svi smo žalosni i jako deprimirani, jer su nam rekli da nema izlaza." Više od 50 mladića samo u Ambarliköy i u susjednom selu Kocaköy oboljelo je od silikoze. Liječnici procjenjuju kako je u Turskoj od te bolesti oboljelo na tisuće mladića, jer ih je oko deset tisuća radilo u tekstilnoj industriji s uređajem za pjeskarenje. Dovoljno je samo par mjeseci rada s tim strojem da čovjek oboli. Od ove se bolesti obolijeva tako brzo i zbog radnih uvjeta, kaže Ramazan Tektas: "Radimo u prašini pijeska, radionica je bila veoma mala, bez klime, kako pijesak ne bi izašao iz prostorije. Prašina pijeska nikada nije nestajala, sve smo udisali kroz usta i nos." Zdravstveno osiguranje nije bilo uključeno u njihove plaće, jer su svi mladići radili na crno. O transplantaciji pluća, koja bi im spasila život, ovi momci mogu samo sanjati. I dok oni u selu čekaju na smrt, u radionici u Istanbulu već su stigli novi mladići, kako bi ih zamijenili u radu s opasnim uređajima za pjeskarenje.

Autorica: Susanne Güsten/ M. Ljubičić

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak

Preporuka uredništva