1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Smrt reformatora s autokratskim sklonostima

Boris Jeljcin umro je jučer u 77. godini života, kako je potvrdio Kremlj ne navodeći nikakve daljnje pojedinosti. Jeljcin je izašao iz političkog života 1999. nakon što je osam godina upravljao Rusijom.

default

Bivši ruski predsjednik Boris Jeljcin

Došavši na vlast s aurom reformatora, vrlo brzo je pokazao svoje autokratske osobine i odveo zemlju u duboku političku i socijalnu krizu «Imaj na pameti, u politiku te neću pustiti»- to je navodno rekao zadnji šef države i partije u Sovjetskom Savezu Michail Gorbatschov svom protivniku Borisu Jeljcinu u jesen 1987. Tada se činilo da Boris Nikolajevič, rođen 1931. u jednoj siromašnoj seoskoj obitelji na Uralu, stoji pred krajem jedne sjajne karijere: pod pritiskom Gorbačova, Jeljcin je morao otići s čela morskovske Komunističke partije koju je kratko prije toga, 1985. preuzeo.

Sa svojom oštrom kritikom nemara, korupcije i privilegija povlaštenih Jeljcin je isprva bio borac protiv vjetrenjača, no njegova popularnost u javnosti je rasla. U lipnju 1991. je konačno s velikom većinom glasova birača izabran za predsjednika.

Vrhunac njegovog uspjeha bio je u dramatičnim danima kolovoza 1991. kada je spriječio državni udar protiv Gorbačova: «Rusija doživljava jedan tragičan trenutak svoje povijesti. Samoprozvani krizni odbor organizirao je protuustavni puč.»

S tim riječima Jeljcin je pozvao narod na ustanak protiv pučiosta. Slike ruskog predsjednika koji stoji na tenku i brani Perestrojku tada su obišle svijet.

No, nakon trijumfa Perestrojke, ubrzo je uslijedio korak natrag u prošlost: krvava borba za vlast s parlamentom neprijateljski nastrojenim prema reformama u listopadu 1993. prilikom čega je živote izgubilo preko 100 ljudi.

Jeljcin se s vremenom sve više oslanjao na mutne državne aparate moći – vojsku, tajne službe, industrijske lobije. Donosio je iznenadne i za mnoge nerazumljive personalne i političke odluke. Na vanjskopolitičkom planu je brzo odustao od svoje prozapadne orjentacije. Loša gospodarska situacija u zemlji i prvi rat u Čečeniji od 1994. do 1996. srozali su Jeljcinovu popularnost u narodu, no unatoč tome je uspio još jednom, 1996., pobjediti na izborima. Te iste godine morao se podvrći teškoj operaciji srca koja je ostavila dalekosežne posljedice i od koje se nikada nije potpuno oporavio. U ljetu 1999. Jeljcin je predložio Putina za svog nasljednika i započeo još jedan rat u Čečeniji. On je njemu, a prije svega njegovom nasljedniku, donio velike simpatije u ruskoj javnosti, ali i oštru kritiku Zapada:

«Nemate pravo kritizirati Rusiju zbog Čečenije», grmio je Jeljcin na summitu OESS-a u Istanbulu 1999.

Čečenija nije bila jedina tema koja je opterećivala odnose između Zapada i Moskve za vrijeme Jeljcinove ere. Proširenje NATO-a na istok, nesloga u međunarodnoj politici prema Jugoslaviji i Kosovu – lista spornih tema je bila poduža.

Na unutarnjopolitičkom planu Boris Jeljcin je uspio zemlju osloboditi sovjetske vladavine, ali nije uspio uspostaviti stabilnu demokraciju i pravo tržišno gospodarstvo.