1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Smrt kao svakodnevica

Kay-Uwe Liebsch rijetko ima priliku u društvu govoriti o svom poslu. Jer on je preparator leševa. Posao je to s kojim rijetko tko uopće želi imati ikakve veze. Ali i to je posao koji netko mora obavljati.

Sa smrti i mrtvima mnogi ne žele imati nikakvog posla. Kod Kaya-Uwea Liebscha su pak mrtvi njegova poslovna svakodnevica. On je preparator leševa na Institutu za sudsku medicinu Sveučilišne bolnice u Hamburgu. Naš posjet je za njega novina - jer njega gotovo nitko ne posjećuje dobrovoljno.

I njegovo radno mjesto nije baš prostor gdje se itko može osjećati ugodno: dugačak hodnik s čije lijeve strane je poredano trideset hladnjaka. Ponad svake velike crne ručice za otvaranje komore je zalijepljeno više naljepnica ispisanih rukom: imena preminulih koji se nalaze u hladnjaku. Na kraju hodnika je umjesto imena natpis "pretinci za ličinke". To nisu tek ličinke, objašnjava Liebsch, "nego preminuli koji su ležali mrtvi u stanovima duže vrijeme tako da je već nastupio proces truljenja ili su se već u tijelu proširile ličinke kukaca".

Preparator Kay-Uwe Liebsch u Sveučilišnoj bolnici Hamburga

Kay-Uwe Liebsch: 'Oduvijek sam imao posla s mrtvacima'

Činjenice smrti

Već trinaest godina radi u Institutu za sudsku medicinu u suradnji s patolozima. Ako upravo nije otišao popušiti cigaretu, nalazi se u podrumu i "reže" leševe. Na sudskoj medicini sa svakim lešom dolaze i podaci o okolnostima smrti. To nipošto nije posao koji svatko može raditi, ali Liebsch se već navikao.

Danas je na "stol" od nehrđajučeg čelika došao jedan muškarac koji je napunio 51 godinu života. Pronađen je mrtav u svom stanu i njegova rodbina želi znati, zašto je odjednom umro. Takvi mrtvaci se u patologiji često zovu "Leš po upravnom postupku" i to je usluga koju besplatno nudi njegova bolnica.

Liebsch pomaže patolozima i tako da priprema mrtvo tijelo za obdukciju: uvježbanim pokretima reže prsa i trbuh preminulog takozvanim "Y rezom" i objašnjava, što je njegov zadatak. "Čitava utroba se mora izvaditi i istražiti", ali i dodaje kako je zapravo njegov glavni zadatak pripremiti tijelo preminulog kako bi se rodbina i prijatelji mogli na dostojan način oprostiti od mrtvaca.

Mrtvačnica Instituta za sudsku medicinu u Hamburgu

Na vratima su naljepnice s imenima. Uzrok smrti se tek treba otkriti.

Uvježbani tim

Rodbina i prijatelji u pravilu nikad ništa ne saznaju, što se zbivalo u podrumu Sveučilišne bolnice. To je čitav niz postupaka utvrđivanja činjenica o stanju tijela koje preparator priprema za liječnika. Bez mnogo riječi već svatko zna, što mu je posao: treba pripremiti tri "paketa" pojedinih organa. Prvi sadrži organe ždrijela i Liebsch u njega stavlja mandule, jezik i kasnije će u tu posudu doći i pluća. Za to vrijeme dežurna liječnica već škarama reže u prsnom i trbušnom košu, a nakon toga slijede spolni organi i organi donjeg trbušnog koša. Dvoranom se sve više širi specifični miris mrtvog tijela, a preparator objašnjava: "Na kraju moram isprazniti čitavo 'korito'" - utrobu preminulog.

Prije toga ga čeka glava koja je smještena na plastičnom podmetku. Nožem reže kožu i tkivo od desnog uha po čitavom potiljku. "Moram osloboditi kožu glave koja se preklapa prema naprijed." Nakon toga pilom reže lubanju kako bi izvadio mozak. Iskusnom suradniku treba samo nekoliko minuta dok mozak nije izvađen - i smjesta dolazi na stol liječnice. Mozak je jedan od najčešćih uzroka nagle smrti i liječnica ga reže u slojeve kako bi pronašla mogući dokaz za moždani udar ili tumor. Ubrzo postaje jasno: mozak je "čist".

Zakazalo je srce

Zapravo je liječnica već prilično sigurna, što je uzrok smrti: zakazalo je srce, sudeći prema oštećenjima najvažnijeg mišića u tijelu, "bez učešća nepoznate osobe". U žargonu sudske medicine to znači kako nije riječ o ubojstvu, nego o tragičnoj, ali i prirodnoj smrti pedesetogodišnjaka. Konačan rezultat će postati jasan nakon kemijske analize u kojoj se traže mogući otrovi, lijekovi ili opojna sredstva. Za svaki slučaj se uzimaju uzorci i svih ostalih organa koji se smještaju u formaldehid. Ali rodbina sada može znati, uzrok smrti preminulog.

Pogreb

Rodbina konačno može znati uzrok smrti preminulog i dostojanstveno se oprostiti od njega.

Posao patologa u mrtvačnici je praktično završen, ali tek počinje pravi posao preparatora: priprema tijela preminulog za pokop. Sve izvađene organe smješta u veliku, biološki razgradivu vreću koju će smjestiti u trbušnu šupljinu. Vreća mora biti razgradiva "kako se ne bi opterećivao okoliš", objašnjava Liebsch. I mozak preminulog dospijeva u vreću u trbuhu, jer on "ne može nazad u glavu, jer bi inače curile tekućine". Umjesto toga, lubanja se puni posebnom smjesom koja povezuje tjelesne tekućine i vremenom postaje tvrda.

Posao kojim se teško mogu impresionirati djevojke

"Za mene je najvažnije svakom čovjeku ostaviti dostojanstvenu smrt, a da rodbina što manje primijeti kako je bila proveden obdukcija", objašnjava preparator. U razmjerno kratkom vremenu je gotov s pripremama i već zašiva trbušnu šupljinu velikom iglom u obliku slova S.

Liebschu je jasno kako njegovo zanimanje nipošto ne spada među ona kojima će privući djevojke u discu. Gotovo kao da se ispričava priznaje kako je "oduvijek imao posla s mrtvacima": prije ovog posla je radio kao pogrebnik. U međuvremenu je vodeći preparator Instituta za sudsku medicinu, zanimanje koje je rijetko - i koje će možda ubuduće postati još rjeđe. Jer u budućnosti, osobito ovakve rutinske obdukcije će se provoditi čak i bez da se tijelo preminulog mora otvarati, nego će mu se "pod kožu" gledati kompjutorskom tomografijom (CT).

Ova obdukcija u dvorani na točno 24 stupnja Celzijusa je ipak potrajala tri sata. Liebsch sada ima potrebu izaći iz podruma, na svjetlo i među žive ljude - i popušiti jednu cigaretu.