1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Smrt Corneliusa Gurtlitta i pitanje - kako dalje?

Cornelius Gurlitt, u čijem stanu je pronađeno oko 1.500 slika koje su nacisti oteli tijekom rata, preminuo je u utorak u nakon duge bolesti. Sad se postavlja pitanje što će se dogoditi s umjetničkim radovima.

„Cornelius Gurlitt preminuo je u utorak, 6.svibnja u svom stanu u Schwabingu. Uz njega su bili njegov liječnik i njegovatelj“, stoji u priopćenju Gurlittova odvjetnika. Ovaj sakupljač umjetnina koji je punio stranice i stranice ne samo njemačkog tiska već i šire, preminuo je u 82-oj godini života nakon duge bolesti. Prije nekoliko tjedana bio je operiran na srcu, a prema vlastitom zahtjevu i želji, nije se oporavljao u bolnici već u svom stanu. Njegova smrt je prekinula dvogodišnju istragu zbog navodne utaje poreza.

Teško nasljeđe

U rujnu 2010. godine Corneliusa Gurlitta (na naslovnoj fotografiji teksta) su u vlaku u Švicarskoj zaustavili carinici s ciljem sasvim rutinske kontrole. Budući da je kod sebe imao upadljivo veliku svotu novca (naveo je kako je u Zürichu prodao nekolicinu umjetničkih djela), švicarski carinici su njegove podatke odmah proslijedili njemačkim poreznim službenicima. Njima je pak ime Gurlitt bilo itekako poznato. Otac spomenutog Corneliusa, Hildebrandt Gurlitt (preminuo 1956.), bio je jedan od četvorice najpoznatijih trgovaca umjetnina u razdoblju nacionalsocijalizma u Njemačkoj. Njega je Hitlerov režim angažirao za sakupljanje, kupovinu i pljenidbu umjetnina u cijeloj Europi (posebno na okupiranim područjima) koje su kasnije trebale biti izložene u „Führerovom muzeju“ u Linzu. S druge strane, Hildebrandt Gurlitt je u inozemstvu prodavao radove onih umjetnika koje su njemački nacisti proglasili „izopačenom umjetnošću“. U pravilu je ovdje bila riječ o radovima koji su se nalazili u zbirkama židovskih sakupljača umjetnina, u konfisciranim galerijama i muzejima diljem Europe. Neki radovi su, kako će se kasnije pokazati, završili u privatnoj Gurlittovoj zbirci – a koju će kasnije naslijediti njegov sin Cornelius.

Žena koja sjedi Henrija Matissea samo je jedno od platna iz zagonetne zbirke

"Žena koja sjedi" Henrija Matissea samo je jedno od platna iz zagonetne zbirke

Diskusija oko restitucije umjetnina

Nakon što je koncem 2013. godine i gotovo 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, „slučaj Gurlitt“ dopro do javnosti, ponovno je otvorena žestoka diskusija oko restitucije, odnosno vraćanja imovine, umjetnina koje su nacisti zaplijenili i opljačkali. Oko 1.500 radova kao i dokumentaciju poslovanja njegova oca Hildebrandta, zaplijenile su njemačke vlasti, točnije državni tužitelj u Augsburgu. Međutim, 7. travnja ove godine umjetnička djela su Corneliusu Gurlittu vraćena.

On se pak preko svojih odvjetnika pravno obvezao i obećao njemačkoj saveznoj vladi kao i saveznoj pokrajini Bavarskoj da će sve radove koji stoje pod sumnjom da su ih nacisti ukrali i zaplijenili, vratiti njihovim prvobitnim vlasnicima. „Gurlittu ispunjenje Vašingtonskog sporazuma leži izrazito na srcu“, naglasio je tada njegov glasnogovornik Stephen Holzinger. Spomenutim sporazumom iz 1998. godine se apelira na sve javne muzeje da umjetnine zaplijenjene od strane nacionalsocijalista u Njemačkoj vrate njihovim pravim vlasnicima. No, iz ove „preporuke“ su izostavljeni privatni sakupljači umjetnina.

Zagonetna osoba

Sam Cornelius Gurtlitt do svoje smrti je uvijek iznova ponavljao i tvrdio kako nije znao ništa o „tamnoj sjeni“ koja leži nad radovima u njegovom vlasništvu. O njemu samom se zna jako malo, gotovo ništa. On u Njemačkoj nije bio prijavljen, nije imao račun u banci, nikada nije prijavio osobni automobil, a podatke o njemu nije imao niti porezni ured. Živio je povučeno u minhenskoj četvrti Schwabing.

Hildebrandt Gurtlitt (u sredini) tijekom Drugog svjetskog rata

Hildebrandt Gurtlitt (u sredini) tijekom Drugog svjetskog rata

Sada se svi naravno pitaju što će se dogoditi s radovima iz njegova vlasništva. Od 1.500 radova, svega njih 310 ne stoje pod nikakvom sumnjom budući da je samo njih, Hildebrandt Gurlitt još 1933. godine pravomoćno kupio. Sporazum i obećanje koje je Cornelius Gurlitt dao njemačkoj vladi vrijedi i za njegove nasljednike. „On se ovim ugovorom obvezao da će se pobrinuti za razjašnjenje podrijetla vlasništva umjetničkih radova. Istraživanje će se u svakom slučaju obavljati i dalje. Samo na taj način žrtve nacionalsocijalističkog režima mogu doći do svojih prava“, izjavio je u utorak, 7. svibnja uvečer, bavarski ministar pravosuđa Winfried Bausback.

Preporuka uredništva