1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Slušaj što pričaju vjeverice

Vjeverice su, prema spoznajama kanadskih znanstvenika, vrlo komunikativne životinje. Sporazumijevaju se kombinacijom glasova, ali i tonovima s područja ultrazvuka. Čini se da su biolozi uspjeli dešifrirati sustav signala ovih životinja.

Vjeveričji «!» glasi «čak».

Vjeveričji «!» glasi «čak».

Kanadska Richardson vjeverica prava je brbljavica – cvrkuće, skviči, zviždi, cvrči, a govori čak ispuštajući ultrazvuk. Sve te komunikacijske sposobnosti doduše ne služe za ugodno ćaskanje o popodnevnom žiru, nego se koriste za puno ozbiljnije stvari – za upozoravanje od neprijatelja. Životinje pri tom ne samo da priopćavaju koliko je hitno neko upozorenje – one jedne drugima prenose informacije o tome koji zlotvor nadolazi i iz kojeg smjera. Rezultate dekodiranog jezika vjeverica James Hare sa sveučilišta u Manitobi objavio je u stručnom časopisu o ponašanju životinja, «Animal Behaviour».

Hare je do spoznaje da Richardson vjeverice ultrazvuk koriste za uzbunu došao tek prošle godine, a sada se zajedno sa svojim timom bavi i njihim jezikom koji mogu čuti i ljudi. Uz cvrčanje, zviždanje i skvičanje pojavljuje se i šum koji su znanstvenici nazvali «chuck» (fonetski: čak), gotovo da je riječ o onomatopeji. Na engleskom chuck ima svoje značenje – a može biti svizac, može biti dio svrdla, ali čak i glagol koji izražava zanimanje ili zabrinutost. Kod vjeverica ovo glasanje očito znači «Pozor!» Uglavnom ga dodaju jednom zvižduku, primjetili su znanstvenici koji ih osluškuju.

Kako bi dešifrirali različito glasanje Hare i njegove kolege su uznemirivali pojedine vjeverice bacajući na njih šešir, što je kod glodavaca izazvalo poklike upozorenja – zvuk su naravno snimili i kasnije ga pustili jednoj drugoj vjeverici i pratili njezinu reakciju.

Stupnjevanje opasnosti

Došli su do zaključka da im «čak» očito služi kao neka vrsta verbalnog uskličnika koji naglašava poziv na upozorenje, jer zviždanje bez tog zvuka predstavlja općenitu uzbunu od nekog neprijatelja koji se približava na tlu. Ako mu se doda «čak» upozorenje je puno ozbiljnije i znači: «Mogući opasni neprijatelj je vrlo blizu.»

Ako napadač dolazi iz zraka – na primjer ako su to ptice grabljivice, vjeverice primjenjuju cvrkutanje i cvrčanje koji sliče glasanju ptica. Ti signali imaju najveći stupanj opasnosti i poručuju: «Odmah u zaklon, ovdje je neposredna opasnost.» I ovdje «čak» pojačava hitnost upozorenja.

Zašto se životinje u opasnim situacijama glasaju tom glasnom drekom, koja ih još više dovodi u pogibelj, umjesto da na opasnost pozornost skrene ultrazvukom, znanstvenici još ne mogu reći. Pretpostavljaju da vjeverice time ne pomažu samo svojim srodnicima, nego žele i napadačima demonstrirati kako su budne i uvijek na oprezu.