1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Slučaj koji se može riješiti – samo kada?

Atentat na libanonskog premijera Rafika Haririja koji se dogodio prošle godine, točno na jučerašnji dan (14. veljače) nije doveo do snažnih promjena samo u Libanonu – i međunarodna je zajednica bila prisiljena na djelovanje.

Prizor iz Bejruta kada je ubijen R. Hariri

Prizor iz Bejruta kada je ubijen R. Hariri

Istraga posebnog povjerenstva Ujedinjenih naroda koju je predvodio berlinski državni odvjetnik Detlev Mehlis pokazala je kako je vrlo vjerojatno da je u atentatu sudjelovala i Sirija.

Rafik Hariri je u Libanonu bio simbol za promjene i bio je poznat po svom kritičkom držanju prema Siriji. Ta je susjedna zemlja gotovo trideset godina svojom vojnom nazočnošću i političkim pritiskom utjecala na zbivanja u Libanonu, stoga je sudjelovanje Sirije u Haririjevom ubojstvu bilo prilično izvjesno. Kako bi se slučaj rasvijetlio, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda odlučilo je provesti međunarodnu istragu, a vođa istražiteljskog tima, Nijemac Detlev Mehlis već je nakon nekoliko dana bio siguran o kakvom je slučaju riječ: «Ovdje nemamo posla s bilo kakvim fundamentalističkim skupinama koje će se same žrtvovati, nego je to teroristički slučaj kakav smo imali prije dvadeset-trideset godina, izveden prema starom obrascu. Mislim da ga možemo riješiti, ali hoćemo li to uspjeti i hoće li to uspjeti Libanoncima, to je drugo pitanje, no slučaj se može riješiti.»
Mehlis tada još nije znao da će zbog učestalih prijetnji vodstvo istražnog odbora morati predati nekom drugom. Tim se poslom sada bavi belgijski stručnjak Serge Brammertz. No, ono što je Mehlis prikupio i predao UN-ovom glavnom tajniku Kofiju Annanu politička je bomba.

Mehlis osumnjičio Siriju za terorizam

U Mehlisovom je izvješću Sirija konkretno osumnjičena za terorizam. Krajem kolovoza prošle godine uhićena su već četvorica libanonskih generala, među kojima i zapovjednik libanonske predsjedničke garde Mustafa Hamdan. Sve više je postalo izvjesno da iza atentata svoje sirijske i libanonske tajne službe. Osim toga Mehlis u svom izvješću optužuje Siriju da je ometala istragu te da je svjedoke izvrgnula pritisku. Američka je ministrica vanjskih poslova Condoleeza Rice tada izrazila duboku zabrinutost: «Ovdje u najmanju ruku vidimo da Sirija ne surađuje. Zbog toga dolazimo i do zaključka da je Sirija na neki način bila umiješana u atentat na premijera Haririja. To su vrlo ozbiljne optužbe.»
Annan je u listopadu Mehlisa ponovno poslao u Bejrut, a Vijeće sigurnosti je jednoglasno prihvatilo rezoluciju u kojoj se Siriji prijeti novim mjerama ako ne bude bez oklijevanja razotkrila svoju ulogu u tom ubojstvu. Sirijsko je vodstvo smatralo da je zemlja nepravedno optužena. «Mislim da je to velika laž» izjavio je sirijski veleposlanik pri UN-u Feysal Mekdad: «Nitko nije sudjelovao u nečemu takvom. Stvarno je šteta što neki ljudi tamo sjede, sanjare i pišu bilo kakve izvještaje. To je potpuno neprihvatljivo i mi imamo dokaze da nikada nismo bili umiješani u takvu stvar.»

Libanonci žele istinu

Mehlis je u prosincu u New Yorku iznio svoje drugo izvješće, no sve su to zasjenila nova politička umorstva – u atentatima je od Haririjeve pogibije u Libanonu ubijeno 15 ljudi. Njemački je istražitelj sa svojim suradnicima ispitao približno 400 svjedoka, primjetna je bila bolja suradnja, no kritika na račun Damaska je ostala: «Odnos povjerenstva sa sirijskim vlastima je pun sukoba. Nije uvijek bilo jasno tko nam je sa sirijske strane opunomoćeni sugovornik. To je dovodilo do zabuna i odgađanja. Tom brzinom će istraga potrajati još godinu ili dvije.»
Sirija je ipak nakon masovnih pritisaka u samom Libanonu, ali i zbog pritiska međunarodne zajednice povukla svoje postrojbe iz susjedne zemlje. Napuštanje Libanona uslijedilo je u travnju 2005. Libanoncima je laknulo iako još uvijek moraju živjeti sa svojim prosirijski orijentiranim predsjednikom Mahmudom Lahoudom. Novinarka Majdoline Hatoum, koja piše za «Daily Star», libanonske novine na engleskom, uvjerena je da istina mora izbiti na vidjelo: «Vrlo je teško pronaći istinu. Ali uz zanimanje međunarodne javnosti i uz Mehlisov, a sada Brammertzov rad, nadamo se da ćemo doći bar do dijela istine. Većina Libanonaca ionako je, zbog kombinacije činjenica vezanih uz Haririjevu smrt, uvjerena da iza atentata stoji Sirija. Uvjereni su dakle da je Sirija ubila Haririja – potrebni su nam sada još samo dokazi.»