1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Slow Food sajam - polagano uživanje u zdravoj hrani

Hrana kao u dobra stara vremena – mogao bi glasiti slogan sajma koji se ovih dana održao u Stuttgartu. Riječ je o prirodnim namirnicama, bez umjetnih aroma i pojačivača okusa - jednom riječju: povratak izvornoj hrani.

Povrće

Povratak prehrambenim korijenima

Organizacija Slow Food osnovana je u Italiji 1986. godine. Danas već ima oko 85.000 članova u 130 zemalja. Njemačka sa svojih 10.000 članova, jedna je od najangažiranijih država. Stoga i ne čudi velika posjećenost sajma u Stuttgartu na kojem se mogu probati biološki proizvedena vina, pivo, sir i sve vrste čokolade.

No tu se mogu naći i namirnice koje obično poznajemo iz drugog konteksta. Jedan od posjetioca je i Reinhold Schneider, uzgajivač ruža iz Crelingena, mjesta nedaleko Würzburga. Prve sorte mirisnih ruža počeo sam saditi još prije 15 godina. Tada sam ih po prvi puta i okusio. Ruže su tada probali i moji prijatelji i obitelj. Svi su bili oduševljeni i tako sam počeo. Danas imam oko dvije i pol tisuće ružinih grmova“, kaže Schneider.

Ruže

Ruže kao namirnica

Ništa nije otrovno

Prije nego što se počeo baviti uzgojem ruža, Schneider je uzgajao voće i razne vrste bilja. No, kako kaže, činjenica da nisu samo izuzetno mirisne već i ukusne, natjerala ga je da se počne baviti samo njima. „Tradicionalno se od ruža radi marmelada, žele i ocat. No, tko poželi nešto ekskluzivnije može dobiti i šampanjac od ruža, sok umjesto sirupa kao i ružine likere. Surađujemo i s jednim poduzećem koje proizvodi jogurt od ružinih latica“, priča Reinhold Schneider.

I Frank Friedrich iz Bad Camberga u blizini Frankfurta na Majni bavi se uzgojem cvijeća. Jedna teška bolest ga je prije 12 godina prisilila da promjeni dotadašnji način života i isproba nove načine prehrane. Od tada se zrnevlje i razne vrste bilja nalaze uvijek na njegovom tanjuru. Na sajmu Slow Food prehrane, isprobava sve što priroda nudi. „Ovdje na tanjuru možete vidjeti sve što trenutno raste u svačijem vrtu. Većina će reći da je riječ o korovu, no ja kaže da je to sve jestivo; svo cvijeće, tratinčice. Mogu reći da gotovo ništa nije otrovno. Ja se ovako hranim već 12 godina“, objašnjava Friedrich.


Zaštitni znak Slow Food pokreta

Zaštitni znak Slow Food pokreta


Bez ljubavi nema kvalitete

Iako su cvijeće i razno drugo bilje za mnoge posjetioce sajma kao prehrambene namirnice pomalo neuobičajene, što se njihovog okusa tiče, on je sve samo ne dosadan; neki podsjećaju na bademe, neki na grašak ili na limun. No, osim za hranu, cvijeće se koristi i u kozmetici, kaže Frank Friedrich.

To je prirodna kozmetika, ove kreme i pomade. Ja ih koristim već deset godina, kao i razna biljna ulja, soli i sirupe. To nije masovna proizvodnja, već ručna, s puno ljubavi. I to je jako važno za kvalitetu. Ove proizvode morate takoreći sami živjeti inače se ne može postići ovakva kvaliteta“, tvrdi ovaj Nijemac. 44-godišnji kompjuterski stručnjak za sada još uvijek radi kao savjetnik, no za godinu dana se u potpunosti želi posvetiti samo divljem bilju i njegovoj preradi. On kaže da životna radost i užitak stoje u središtu njegovog života i način prehrane je dio toga – prirodna, zdrava hrana u kombinaciji s užitkom i veseljem.

Znak sa starijim osobama

Hrana pogodna i za starije

Zdrava hrana za starije

Ono što je međutim također zanimljivo je da bio i zdrava hrana se polako počinje prerađivati na način kao što se to do sada činilo samo s industrijski proizvedenom hranom. U tom smislu, na sajmu u Stuttgartu su organizirana razna predavanja i radionice. Među posjetiteljima je i Thomas Vilgis, fizičar s Instituta Max Planck na kojem istražuje fizikalne aspekte hrane. Ono što njega posebno zanima je prerada zdrave hrane na način da u njoj mogu uživati i stariji.

„Uživanje u hrani je i starijim osobama jako važno. Oni pate od raznih problema i bolesti; ako imaju Alzheimerovu bolest tresu im se ruke i ne mogu dobro gutati. Neki ne mogu više kontrolirati disanje prilikom gutanja. I tada je važno da postoje namirnice koje se mogu lagano progutati ali koje nisu obavezno tekuće. Uobičajenu hranu bi trebalo tako preparirati da je stariji ljudi još uvijek mogu uzimati“, kaže ovaj fizičar.

S druge strane treba međutim i spomenuti da mnoge bio, zdrave namirnice već postoje u obliku prilagođenom starijim i bolesnim osobama. No, ono što često nedostaje je spremnost osoblja, odnosno, kuhara u staračkim domovima i bolnicama da tu hranu doista i stave na jelovnik i da je ponude starijim ili bolesnim. No, tko zna, možda će za koju godinu ipak marmelada i jogurt od ružinih latica, uzgojenih na poljima Renholda Schneidera pronaći svoj put i do ovih dijelova društva.

Autor: Günther Birkenstock / žt

Odg.ured: N. Kreizer

Preporuka uredništva