1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Slovenija uvodi euro od 1.1.2007

Prilikom povijesnog proširenja Europske Unije 1. svibnja 2004., svih 10 novih članica obavezale su se i preuzeti zajedničku europsku valutu, euro.

Slovenija je ubrzo nova članica zone eura

Slovenija je ubrzo nova članica zone eura

Danas, dvije godine kasnije, tek jedna od svih novih deset zemalja je i pokazala želju i ispunila uvjete da potpuno zaključi integraciju u Europsku Uniju i preuzme euro od početka slijedeće godine. To je prvi susjed Hrvatske, Slovenija.

"Slovenija je ispunila sve kriterije. Time će postati članica euro-zone u 2007." riječi su povjerenika za financije, Joaqin Almunie. Zapravo, na isti dan je euro trebala preuzeti i Litva ali je mišljenje Europske Unije kako ta baltička zemlja ipak još nije ispunila kriterije: "Kriterij inflacije je nešto iznad referentne vrijednosti. Nadam se kako će Litva u slijedećim mjesecima ispuniti taj kriterij i kako ćemo do 2008 i nju moći prihvatiti."

Ali iako se povjerenik ovdje veoma oprezno izjasnio o stanju Litve, mišljenja o prijemu i Litve i ostale dvije Baltičke zemlje nipošto nisu usaglašena niti se stiče dojam kako je povjerenik tu rekao sve što misli. Gitanas Nauseda, analist i gospodarski savjetnik predsjednika Litve: "Stopa inflacije u Litvi je beznačajno viša nego što dopuštaju kriteriji iz Maastrichta i sada govorimo o stotinki djelića iza decimalnog zareza. Ako se malo bolje pogleda, ako se pogleda razvoj cijena u Lukseburgu ili Španjolskoj, onda se već može steći dojam kako se ovdje mjeri sa dva mjerila."

Doista, ako se pogledaju statistički podaci Europskog ureda za statistiku, Litvi bi se moglo progledati kroz prste mnogo lakše nego što se to učinilo euro-zemlji Grčkoj: njena stopa inflacije je sa prošlogodišnjeg prosjeka od 3,1% pala na 2,7% u ožujku a i sama stavka inflacije - kao jedina od svih kriterija o pristupu zoni eura - zapravo uopće nije fiksna nego relativna. Ona se određuje prosjekom stope inflacije u tri zemlje sa najmanjom stopom i tom se indeksu dodaje jedan i pol postotka - što je onda trenutno 2,6%. Ali u ostala dva elementa; bilance i državnog zaduženja, Litva je zemlja sa kojom se Hrvatska radije ne bi trebala niti uspoređivati. Državni proračun je u minusu za samo 0,6 postotaka - dozvoljeno je 3% - a ukupan državni dug iznosi 18,9% BNP-a - dozvoljeno je čak 60%! Slično je i u ostale dvije nove Baltičke zemlje: Estonska država je sa svojim proračunom čak u plusu sa 1,4% a državni dug iznosi pukih 3,6% BNP-a, budžet Letonije je u minusu za jedan postotak, a zaduženje je 11,3% BNP-a. Ali analitičari upravo u pitanju inflacije ne vjeruju da se u tim zemljama, sa naglim gospodarskim rastom, ne kuha nešto ispod površine. Jer Letonija ima stopu od 6,6%, Estonija 4% iako je za obje predviđeno da - sada sa Litvom - pristupe zoni eura 2008 i veliko je pitanje, da li će u tome uspjeti. Reakcije građana Litve na odbijenicu iz Bruxellesa su zato raznolike. Ruta Radzvilas, vlasnica jednog butika: "Moram nabaviti letonskih latsova. Bilo bi lijepo kada bi ubrzo imali euro. Mnogo putujem i to stalno mijenjanje valute mi ide na živce. Jučer na televiziji su razgovarali o euru. Bilo ih je iznenađujuće mnogo koji su bili protiv uvođenja. Zašto, to mi nije jasno."

Bolje da postavimo mnogo važnije pitanje: a zašto bi bili za uvođenje? Uvođenje eura je za svaku državu odustajanje od posljednjeg instituta suverenog vođenja vlastitih financija - koliko god da bila nezavisna pojedina nacionalna banka. Ali onda ta zemlja više nema načina niti da tiska novac ali niti da određuje vlastite kamatne stope kako bi regulirala privredne tokove. Jedno je kada se za zajedničku valutu odluče visoko razvijene zemlje poput Njemačke, Francuske ili Nizozemske ali je ipak drugo kada se za euro odluče zemlje pred kojima je još dug put razvoja. Zato čak i u Europskoj Središnjoj Banci upozoravaju nove zemlje Unije: ne žurite, zaboga, razmislite dobro što to znači. Na primjer Poljska zato još uvijek - razmišlja, iako formalno već i sad ispunjava uvijete: inflacija 0,9%, deficit budžeta na samoj granici od 3% ali je državni dug samo 45,5% BNP-a. A Poljska nije čak još niti potpisala ugovor kojom i formalno vezuje svoju valutu za euro - zapravo posljednja samostalna odluka pojedine zemlje kojom može zaustaviti uvođenje eura, kao što je to svojedobno izvela Švedska. Jer jedna druga Litvanka, Janina Genzelis, također je bila u kupovini i rezultat pokazuje još uvijek ogromnu razliku umirovljene učiteljice iz - na primjer Francuske i "novih zemalja": "Pogledajte ovo: malo čokolade za unuka. Za danas više nema ništa. Kada sam dobila rješenje o mirovini, plakala sam, tako je mala bila moja penzija. U međuvremenu je postala nešto viša, ali novac nije dovoljan niti za najnužnije."

Zemlje koje teže euru, prije svega se nadaju kako će to privući dodatne investitore u zemlju jer će na taj način bez poteškoća moći i izračunati dobit i transferirati ga gdje požele. Da li je će to doista biti tako - zapravo piše u zvijezdama jer slobodan protok kapitala i roba zajamčen je već i samim činom pristupa Uniji. Jer uvođenje eura se zapravo prije svega isplati u onim zemljama koje i same imaju proizvođače koje izvoze u zonu eura. Takav primjer je slovenski proizvođač montažnih kuća Riko i zato njen direktor, Janez Škrabec ima razloga biti zadovoljan što je sredstvo plaćanja u Sloveniji ubrzo euro: "Slovenija će na taj način steći veliku stabilnost jer će iza nas stajati golema središnja banka u Frankfurtu i snažno gospodarstvo. Time će i Slovenija steći bolji ugled."