1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

"Slonovi" i EU - kako funkcionira "susret na vrhu" ?

Šefovi država i vlada zemalja članica Europske unije sastaju se četiri puta godišnje. Taj susret je najviše tijelo koje postoji u EU. Nakon susreta na vrhu sudionici uživaju u ukusnom jelu, obave ritualno fotografiranje za obiteljski album i održe mnoštvo konferencija za novinare na kojima odluke Unije pokušavaju približiti građanima. No, što se događa iza zatvorenih vrata susreta na vrhu, iza kojih se donose te važne odluke?

Tradicionalna obiteljska fotografija šefova EU

Tradicionalna "obiteljska fotografija" šefova EU

Zvukom fanfara, kao na dublinskom sastanku 2004. kada je zaključeno proširenje EU, šefovi država i vlada se rijetko kad pozdravljaju. «Slonovi», kako se ti političari kolokvijalno nazivaju obično se bez velike pompe susreću u Bruxellesu.

«Rasprostrijeti crveni tepih, kontrolirati jesu li sve zastave na broju i funkcionira li cijela organizacija i onda pozdraviti visoku gospodu kada stignu.»

Hans Brunmayer nabraja samo mali dio svojih dužnosti na jednom sastanku na vrhu. On je šef protokola Europskog vijeća i zajedno sa 600 svojih suradnika je odgovoran za besprijekorno odvijanje događaja na kojem sudjeluje oko 2000 delegata i otprilike isto toliko novinara.

«Europsko vijeće ne postoji dugo, utemeljeno je tek u 70-im godinama prošlog stoljeća, i to na inicijativu tadašnjeg saveznog kancelara Helmuta Schmidta i francuskog predsjednika Valèry Giscarda D`Estainga. Inicijativa se pokazala dobrom: bez blagoslova šefova vlada i država na ministarskoj razini nije moguće ništa pokrenuti. Stvarne konkretne odluke donose ministri koji su zaduženi i za njihovo sprovođenje u praksi.“

Šefovi dakle nemaju formalnu mogućnost donošenja odluka, oni samo izriču preporuke čiji je ton već unaprijed i to dugo unaprijed dogovoren. Ti takozvani „zaključci“ se onda na brojnim susretima nadležnih ministara pretaču u zakonske tekstove.

Na susretima šefova država i vlada zemalja EU se rijetko na dnevnom redu nađe donošenje velikih europskih odluka; naprimjer prihvaćanje Ustava u lipnju 2004. Na tim susretima se „slonovi“ rado pokažu pred kamerama; prije svega publici u njihovim zemljama. Njihove riječi, primjerice kancelara Gerharda Schrödera, tada zvuče otprilike ovako:

„Ovo je doista jedna povijesna odluka koju smo donijeli i koju nije bilo tako lako donijeti. To što je ona ipak donešena je velika stvar i ključni trenutak za Europu.“

Prvi susret na vrhu na kojem se diskutiralo o Ustavu EU šest mjeseci prije toga je okončan žestokom svađom – što je, kako priča šef protokola Hans Brunmayer, prava rijetkost:

„Zanimljivo je kada se uoči sastanka ne zna kako će on završiti. Naprimjer, na drugom susretu pod talijanskim predsjedanjem, na kojem je bilo riječi o Ustavu, Silvio Berlusconi je pokušao svim silama da se on prihvati. Cijelu su noć vođeni bilateralni pregovori. Mi ih u šali zovemo „ispovijedni postupak“. Vrijeme ipak nije bilo zrelo za Ustav i uspjeh je stigao tek pod irskim predsjedanjem.“

25 šefova država i vlada ne može više o svakoj temi dobiti riječ na jednom susretu. To bi onda sve predugo trajalo. Otkada je Unija narasla lista govornika je skraćena:

„O svakoj unaprijed dogovorenoj temi priča jedan glavni govornik. Za riječ se nakon njega javljaju samo oni koji o temi doista imaju što za reći. Uostalom, stvarne odluke se pripremaju za ručcima i večerama, na kojima su šefovi sami između sebe.“

Od potpisivanja ugovora o pridruživanju na susretu na vrhu sudjeluju i Rumunjska i Bugarska kao aktivni promatrači. Pregovori o priključivanju novih članica, financijama i promjeni europskih ugovora se održaju u stilu vladinih konferencija na kojima je svaka zemlja EU ravnopravna. Takvi pregovori se ponekad znaju otegnuti godinama, a nekada se toliko zapetljaju da šefovi država i vlada moraju „otpetljati“ Gordijev čvor.

Pri tome je, naglašava luksemburški premijer i trenutno predsjedavajući Vijeća, Jean-Claude Juncker, prije svega najvažnija jedna stvar:

„Neralno je očekivati da će neka vladina konferencija uspješno proteći kada svatko zahtijeva za sebe maksimum. Pogled mora biti usmjeren k nacionalnim interesima, ali se mora misliti i na Europsku uniju kao cjelinu.“

Svakih 6 mjeseci se mijenja zemlja koja predsjeda EU. Od 2007. će postojati timsko predsjedavanje koje će činiti tri zemlje. Za razliku od ranijih susreta na vrhu, koji su održavani u zemlji predsjedateljici, oni se sada zbog previsokih troškova a i kako bi se spriječile nasilne demonstracije, poput onih u Nici i Göteborgu održavaju u Bruxellesu. Hans Bunmayer:

„Belgijanci imaju rutinu kada treba odvratiti pažnju demonstranata tako da oni ni ne stignu pred zgradu Vijeća. Za profesionalne demonstrante Bruxelles kao grad ionako nije baš sexy.“