Sloboda medija je tradicija - dakle u Rusiji je nema

"U posljednje četri godine je broj tiskanih medija porastao za četrdeset posto. Elektroničkih medija ima dva i pol puta više. Ali najveći je rast kod interneta. Danas ima više od 25 milijuna Rusa koji ga redovito koriste."

Sve to zvuči sjajno, ali realnost je drugačija. Naravno da ima novinara koji se trude objektivno izvještavati, ali golema većina od tih "novih" tiskovina su oglasnici ili magazini od plaćenih reklama. Jer, u Rusiji nema klasičnih izdavačkih imena nego su i najuglednije novine pokupovali kojekakvi oligarhi kao ukras svojoj kolekciji - i njima sigurno nije stalo zakačiti se sa Kremljem. Najbolji primjer je fotoreporter "Izvjestije": upravo on je snimio najbolje fotografije nedavnog brutalnog obračuna policije sa prosvjednicima u Moskvi i Sankt Petersburgu - ali te fotografije nikada nisu izašle u ruskom listu nego ih je prodao stranim agencijama. Argument je bio - u ponedjeljak će već biti zastarjele.

Slično je i u elektronskim medijima: ako već i nisu u državnom vlasništvu, radije sviraju samo muziku. Čak i internet se planira cenzurirati od nepoželjnih mišljenja. Kada Putin dakle stoji među 34 najveća neprijatelja slobode tiska, to možda ne znači da je neposredno odgovoran za ubojstvo Ane Politkovskeje. Ali, smatra vođa zaklade Glasnost Aleksej Simonov, time njegova odgovornost nije manja: "Sloboda medija je u Rusiji na nuli. Stalno govorim da tu ne može niti biti slobode jer je to društveni sporazum koji počiva na zakonima, tradiciji, običajima i navikama. A kada je riječ o tradiciji slobode tiska u Rusiji - ona se jednostavno može opisati: nje nema."