1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Slike i moć u 20. stoljeću

U bonnskom muzeju Haus der Geschichte postavljena je izložba pod naslovom “Slike i moć u 20. stoljeću”. Usporedjuju se slike političara kao sredstvo učvršćivanja vlasti.

Izborni plakat Paula von Hindenburga za predsjedniöke izbore 1932.

Izborni plakat Paula von Hindenburga za predsjedniöke izbore 1932.

Znakovi moæi nisu više kruna i žezlo niti konjanièke èizme i revolveraški opasaè. Danas su to lica, odijela, haljine, i prije svega slike. Friedrich Ebert, prvi predsjednik njemaèkog carstva rekao je da je prošlo vrijeme kraljeva i knezova. Ali, nakon njih su došli diktatori. U bonnskom muzeju Haus der Geschichte – Kuæa povijesti – trenutno se mogu vidjeti slike Hitlera i statue Staljina. Osim toga mogu se vidjeti brojne slike koje se tada nisu smjele izlagati, a izložbu upotpunjuju plakati, letci, novine. Hitler je svojedobno rekao ”meni pripada slika”, a za slike se brinuo njegov osobni fotograf Heinrich Hoffmann. Neke od njih mogu se vidjeti i na ovoj izložbi. Pojašnjava direktor izložbe Juergen Reiche.

”Ovdje smo skupili mnoštvo razlièitih materijala, na kojima se može vidjeti Hitlera. Vidi ga se u razlièitim ulogama. U ulozi oca obitelji, kao govornika, kao izletnika. Nama je bilo važno ukazati na to kako je to predstavljanje uloge, to stvaranje imidža pravljeno i s kojim sredstvima je prenošeno.”

Totalitarni sustavi su tražili i koristili totalitarne slike vizualnog pokazivanja moæi. I koristili ih za uèvršæivanje moæi. Kult osoba oko Hitlera i Staljina stabilizirao je sustav, homogenizirao mase i osiguravao vlast. Premda se odrekao Staljina režim u bivšem DDR-u je Ulbrichta i Honeckera stilizirao u ”oèeve nacije”. Na zapadu je slika politièara nakon Drugog svjetskog rata brzo amerikanizirana:

”Pitamo se tko ima moæ nad slikama. Jer, tko ima moæ nad slikama, taj ima moæ nad ljudima.”

Willyja Brandta se prikazuje kao ”njemaèkog Kennedyja”. Ali, i kao oca obitelji. U jednom filmu iz 1961. prikazuje se idilièna slika obitelji Brandt s patrijarhalno podijelejnim ulogama.

Obiteljske slike politièara sve više otvaraju moguænosti za praæenje njihove privatnosti. Ljubavna afera bivšeg ministra obrane Scharpingom u bazenu na Mallorci, prièe o novim ženama ministra vanjskih poslova Fischera dio su slike o politièarima, a nekad one dovode i do gubitka politièke moæi. Javnost danas želi stvoriti vlastitu sliku o politièarima i sastavlja ju iz niza slièica. Televizijski dvoboji poput onoga izmeðu kancelarskih kandidata Edmunda Stoibera i Gerharda Schroedera danas su po sebi razumljivi. Slike kancelara u èizmama za vrijeme poplave na istoku Njemèake sugerirale su Schroederovu brižnost. I on je ponovo izabran za kancelara. To je nešto drukèije nego Hindenburg u èasnièkoj odori. Usporedba rivalizirajuæih kancelara na bonnskoj izložbi je doista privlaèna.

Bonnska izložba pomalo djeluje kao upoznavanje s medijima i politièarima. Svi su tu zastupljeni. Dojmljiva je raznolikost originalnih izložaka. Samo što je nekoæ postojala jedna, kontrolirana slika moænih, a danas ima puno slika iz raznih talk-show emisija. (Michael Koehler)

(Izložba traje do 17. 10. 2004.)