1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Skvot kao kulturno sastajalište

Paralelni svijet kulturne produkcije. Mreži nezavisnih kulturnih organizacija Clubture uspjelo je nešto što od ruke ne ide ni nacionalnoj kulturnoj politici: 80 posto produkcije nije iz Zagreba.

Poster Clubture-a.

Clubture. Umjetnici se sastaju u prvom legaliziranom skvotu u Zagrebu.

70-ak predstavnika 50 organizacija, te stotinjak glazbenika, performera, pisaca i likovnjaka iz 17 gradova i manjih mjesta iz svih dijelova Hrvatske okupili su se na drugom Forumu mreže Clubture, koji se od 11. – 14. lipnja održava u prvom legaliziranome zagrebačkom skvotu, kulturnom centru Medika. Da mreži Clubture bolje za rukom polazi provođenje prioriteta nacionalne kulturne politike, poput decentralizacije i fokusiranja na programsko djelovanje govore podaci o 1000 ostvarenih događaja i više od 100 programa tijekom 7 godina postojanja mreže i, što je još važnije, 80 % sadržaja realizirano je izvan Zagreba. Katarina Pavić je koordinatorica mreže Clubture:


DW: U što je mreža Clubture izrasla tijekom sedam godina djelovanja?

KP: Clubture je 2002. godine počeo kao bazična razmjena programa između klubova, a tijekom zadnjih sedam godina razvio se u simbol čitave nezavisne kulturne scene. Kroz mrežu su generirani mnogi moduli – ne samo oni koji se odnose na programsku razmjenu i suradnju, već i moduli regionalne razmjene i suradnje, edukacije… Tu je bila i Kultura Aktiva koja se bavila raznim temama – od kulturnih vijeća do širih promjena u kulturnim i srodnim javnim politikama. Tako da se može reći da je Clubture napravio velike pomake na nezavisnoj kulturnoj sceni, međutim oni još nisu dovoljno vidljivi u široj javnosti.

Katarina Pavić

Katarina Pavić

DW: Jeste li zadovoljni s razinom razmjene programa?

KP: I jesam i nisam. Mislim da je Clubture sada na prekretnici nakon koje će se vidjeti što ta mreža treba postati u narednom periodu. Razmjena programa postoji, ona je stabilna i stalna, ali veliki broj organizacija suradnje ostvaruju samostalno i sada se otvara novo polje prilika za manje i novije organizacije da se uključe u sistem. Velike organizacije stvorile su već svoje podplatforme, samostalno surađuju i – na neki način – više im ne treba Clubture, one se razvijaju svojim smjerom. Mi bismo svakako željeli da Clubture na to odgovori razvijanjem dugogodišnjih, većih programa suradnje, no najviše nas limitira sve manja financijska podrška.

DW: Sam forum zamišljen je kao generator i inkubator novih suradnji – na skupu se mreži priključilo 17 novih organizacija. Koliki uzorak Hrvatske predstavlja ukupno članstvo u mreži?

KP: To su udruge koje dolaze iz svih dijelova Hrvatske tako da su prilično reprezentativan uzorak i mislim da je ovo odlična prilika za organizacije, koje do sada nisu sudjelovale, da se premreže ne samo u sklopu Clubtureovih ciklusa programske razmjene, nego i da upoznaju svoje partnere i lokalno ostvare suradnje, koje nisu uvjetovane djelovanjem kroz mrežu.

DW: Zagreb je centar nezavisne kulture u Hrvatskoj, u tom se gradu najdalje otišlo i s uspostavljanjem infrastrukture i programskim djelovanjem i postizanjem vidljivosti – možemo čak govoriti o paralelnom sustavu kulturne produkcije. Kakva je situacija u drugim dijelovima zemlje?

KP: Najveći problemi su pronalaženje prostora za odvijanje programa i bazična infrastruktura u smislu ukupnih produkcijskih uvjeta. Postoje, naravno, i problemi financiranja, no pitanje prostora problem je koji jednako muči organizacije u manjim sredinama kao i u većim gradovima.

Chillout club za Clubture

Chillout club za Clubture

DW: Što to govori o razumijevanju potencijala nezavisne scene? Koliko lokalna i državna administracija shvaćaju mogućnosti tog oblika kulturnog djelovanja?

KP: Potencijal nezavisne kulture i ona ogromna stvaralačka energija, koju ona nosi sa sobom, potpuno su neprepoznati. Pomaci su se dogodili, čak i u institucionalnim okvirima, ali oni su neznatni. Mora proći još 10-20 godina, čak i kada govorimo o širem kontekstu civilnoga društva, dok stvari ne dođu na svoje mjesto i dobiju pravi oblik, dok se ne shvati da je – osim što je zahtijevanje prostora legitimno djelovanje – to područje koje producira nove ideje, generira dobre stvari i to u kontekstu širem od nezavisnog ili alternativnog.

DW: Možete li usporediti situaciju u zemljama regije, ali i u odnosu na Europsku uniju?

KP: Nezavisna kulturna scena djeluje u većini zemalja bivše države. Ona je premrežena i aktivno surađuje. Krajem 2004. godine Clubture je pokrenuo program regionalne suradnje, u 2006. odvijao se pilot program razmjene unutar regije, no zbog nedostatka novca nismo ga mogli održati nakon 2006. godine. Regionalna inicijativa sada se preorijentirala na „policy“ projekte koji zagovaraju promjene u institucionalnim okvirima prema načelima Europske unije, jer se na razini EU-a upravo zbivaju dva važna procesa – jedan je usvajanje europske agende za kulturu, što je prvi korak prema europskoj kulturnoj strategiji – to je do sada neviđen korak jer prije nije postojala jedinstvena europska kulturna politika, a drugi važan proces je uspostavljanje kulture kao čimbenika europske vanjske politike.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odg. ur.: Snježana Kobešćak