1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Skupo spašavanje banaka

Portugalski porezni platiše morali su do sada platiti 12 milijardi eura za spašavanje banaka. Njihovo loše poslovanje i mutni poslovi bili su poznati nadzornoj instituciji, ali ona ih je pustila da rade što hoće.

Mário Matias sjedi za svojim besprijekorno urednim, ogromnim radnim stolom. Vidi se da mu razgovor o ovoj temi nije po volji. Bankari nerado govore o akcijama spašavanja banaka. A pogotovo ne kada su one porezne platiše već stajale 12 milijardi eura. I to zato što su prije toga direktori banaka napravili toliko toga krivo. I tako napravili štetu štedišama. To je za ovog 80-godišnjaka najveća noćna mora: "Ljudi koji stoje pred bankama i traže bezuspješno svoj novac - strašno!" Ali Mário Matias je šef male, sto godina stare regionalne banke Caixa de Credito de Leiria, dakle, bankar staroga kova a ne jedan od onih modernih bankara koji vladaju globalnim financijskim svijetom.

Mário Matias

Mário Matias

Ovi potonji su u posljednjih deset godina četiri banke odveli u propast, tako da ih je na kraju morala spašavati država - s puno novca. Zadnja u nizu je bila BANIF, banka s otoka Madeire, čija je akcija spašavanja stajala tri milijarde eura. I ona se, kao i mnoge druge banke, dajući previše nesigurne kredite i previše špekulirajući u svojom težnji za rastom i ekspandiranjem - preračunala. To je, na žalost, čest scenarij, ukazuje profesor ekonomije s lisabonskog sveučilišta ISEG Francisco Louçã: "Sve europske banke su prije krize bile vrlo lakomislene, prije svega kod špekuliranja. I portugalske također."

Dubiozni poslovi, opasne veze

A njih očito u njihovim kriminalnim radnjama nitko nije kontrolirao. Banka Portugala, državna institucija koja ih je trebala nadzirati, zakazala je, tvrdi Louçã i navodi primjer BPN-a. Ova banka je godinama bila upletena u porezne prevare i pranje novca. Njezina propast je 2008. godine portugalsku državu stajala oko pet milijardi eura. Sadašnji zamjenik šefa Europske središnje banke, a tadašnji guverner Banke Portugala Vítor Constâncio izjavio je, međutim, da nije vidio razloga da intervenira.

Francisco Louçã

Francisco Louçã

Profesor ekonomije Louçã kritizira tijesne veze banaka i politike koje u Portugalu imaju dugu tradiciju: "Bankari stalno odlaze u politiku, a političari u banke. Bez da itko nešto poduzima protiv toga."Najbolji primjer za to je bila banka Espirito Santo, jedna sto godina stara i ugledna institucija. Njezinog šefa su s poštovanjem zvali "gospodar svega". On je u svemu imao svoje prste. Njegova banka je postavljala ministre i državne tajnike, on je financirao predizborne kampanje različitih predsjedničkih kandidata, čak i nekoliko njih istovremeno. Obitelj koja je posjedovala ovu banku izgradila je kompleksni financijski imperij i prokockala milijarde. Pritom je bilo dovoljno naznaka o ilegalnim radnjama, tvrdi Louçã, ali Banka Portugala je sve samo mirno promatrala i držala se po strani. 2014. godine je banka Espirito Santo na koncu bankrotirala. Državu je to stajalo nove četiri milijarde eura.

Portugalsko bankarstvo: Liječnik koji ima svoju apoteku

Nadzorna institucija Banka Portugala dio je portugalskog bankarskog problema, smatra Francisco Louçã. Ona premalo radi, prerijetko intervenira, daje bankama preveliku slobodu. I to nije pitanje moći koju Banka Portugala ima, već pitanje mentaliteta: "Banka Portugala, ako to želi, može smijeniti cijelu garnituru šefova neke privatne banke". Ali ona to očito ne želi. Isto problem vidi i bankar Mario Matias. On smatra da normalne banke za klijente moraju biti odvojene od investicijskih banaka, da ponovno moraju biti povučene oštre crte razdvajanja: "Liječnik ne bi trebao imati i apoteku! Samo tako može biti siguran da se neće početi sumnjati kako zarađuje na vlastitim receptima". Ni političari niti bankari u Portugalu nisu poštivali ova pravila. Dobre veze su značile i dobre poslove - za obje strane. Banka BPN je svojedobno tada političaru bez mandata Cavacu Silvi prodala akcije po povlaštenoj cijeni koje je on kasnije prodao s "debelom" dobiti. Prije toga je Silva bio premijer, nakon toga predsjednik Portugala.

Današnji bankari su opsjednuti dobiti i špekuliraju prelakomisleno s novcem svojih klijenata, tvrdi Matias. I tome bi trebalo stati u kraj, traži ovaj iskusni bankar. Ali to se neće baš skoro dogoditi, boji se ekonomski stručnjak Louçã. Dok u SAD-u normalne banke već odavno ne smiju špekulirati, u Europi je to još sasvim normalna stvar. Cijena koju će Portugal za to morati platiti će možda biti još veća nego što je sada.