1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Skupe iluzije nekakvog novog "Hladnog rata"

Kriza na Kavkazu zaoštrava politički rječnik i u Rusiji i na Zapadu. Koliko god da događaji u Gruziji zaslužuju osudu, toliko izgleda da su strasti pomutile poimanje vlastite veličine - i veličine protivnika.

Ruski plinovod

Polovica plina kojeg potroši Europa dolazi iz - Rusije

Među prvim odlukama Gruzije bila je ona o napuštanju Zajednice Neovisnih Država, koja je kao svojevrsna ekonomska zajednica nastala nakon raspada Sovjetskog Saveza. Gotovo istovremeno je i ured predsjednika Ukrajine objavio kako se ni ta država ne osjeća članicom Zajednice. U Gruziju su stigli i predsjednici država ili vlada Poljske, Estonije, Letonije i Litve. Koliko god da ima razloga za zabrinutost zbog prodora ruske vojske u susjednu zemlju, ostaje činjenica da su sve te zemlje praktično ovisne o ruskim energentima, prije svega - plinu.

Europa se grije na ruskom plinu

Europa pokriva oko polovice svojih potreba za plinom iz Rusije. Ruski Gasprom nadzire i transport plina s Kaspijskog mora, a sudjeluje i u projektima na sjeveru Afrike. Ovisnost o plinu iz Rusije je sve veća, što se ide dalje prema europskom istoku. Tako su Litva i Letonija 2006. baš sav plin kojeg su potrošile uvezle iz Rusije. Kod Gruzije je to bilo 99%, Estonije 86%, Ukrajine 66%, a i Poljska jedva da može bez 48% plina kojeg dobiva iz Rusije. Zapravo je osobito Poljska u veoma neugodnom položaju. Tek teškom mukom je njena industrija opet uhvatila zamah i kreće se prema europskim standardima, ali je cijena za rast - energija.

Poljske termoelektrane na ugljen u Turovu

Poljske elektrane na ugljen u Turovu - rast ima svoju cijenu u sve većoj potrošnji energije

Uvjerljivo glavni izvori energije Poljacima su još uvijek domaći ugljen i termoelektrane, ali u čitavoj zemlji gotovo da nema elektrane koja je mlađa od 30 godina. One ne samo da gutaju domaći ugljen i rasipaju energiju, nego Poljska već i sada ima ozbiljnih problema s europskim odrednicama emisije ugljičnog dioksida. U neko dogledno doba Varšavi će za gospodarski rast trebati doista gigantske investicije u razvoj vlastitog energetskog parka. Naravno da se razmišlja i o atomskoj energiji. Ali uvijek iznova kao alternativa se nudi i upravo - ruski plin.

Ruski snovi o veličini

S druge strane, usprkos svom poskupljenju energenata, ruski izvoz nafte i plina realno - opada. Anders Aslud iz Peterson Insitute for International Economics za Financial Times ukazuje kako će Moskva još zažaliti da svojim dragocjenim energentima kojima plaća poslušnost okolnih zemalja koje su joj naklonjene. Jer naravno, zemlje članice ZND-a imaju posve drugu cijenu za energente nego što su cijene na svjetskom tržištu. Rusija je izradila plan razvoja za doba nakon što se iscrpi njeno fosilno gorivo, ali taj skup i ogroman projekt nije ni započet. Aslud ionako smatra da "Ruski medvjed" ionako pretjeruje sa poimanjem vlastite moći: konačno, po površini najveća država naše planete pokriva jedva 2,5% svjetskog gospodarskog proizvoda.

Još je gore s ruskim poimanjem vlastite vojne nadmoći - što je iluzija koje se još uvijek drže i mnogi Europljani, smatra Hans-Henning Schröder iz Instituta za Istočnu Europu u Bremenu. Jer što god da je još Putin obećavao ruskoj vojsci i koliko god da je Rusija 2007. povećala svoje vojne izdatke za čitavih 50%, vojni budžet te godine je iznosio oko 35 milijardi i 400 milijuna dolara.

O vojnim izdacima da ne govorimo

Naravno da je to golema svota u usporedbi sa 600 milijuna Gruzije i Rusija ovih dana rado pokazuje svoje naoružanje čak i pred obalom Norveške. Europski političari pak već godinama režu izdatke za svoju obranu, tako da na primjer njemačko ratno zrakoplovstvo već ima ozbiljnih problema s iskusnim pilotima. Zbog štednje goriva mogu letjeti jedva toliko da mogu zadržati svoje pilotske dozvole i stariji piloti rado prihvaćaju ponude iz civilnog zračnog prijevoza.

Kolona ruskih oklopnih vozila kod gruzijskog grada Gorija

Opasne ruske iluzije o vlastotoj vojnoj premoći

Ali usporedbe radi: i takva njemačka vojska je 2007. dobila milijardu i pol dolara više nego što je to bio vojni budžet Rusije, a vojni budžet Francuske je gotovo dvadeset milijardi veći nego izdatak za vojnu silu bivše velesile: 53 milijarde i 600 milijuna dolara. Vojni budžet Sjedinjenih Američkih Država se pak nalazi u nekim sasvim drugim fiskalnim galaksijama: on je iznosio 456,8 milijardi dolara.(aš)