Skeptik povijesti: Anselm Kiefer

Sivo, sivo kao pepeo, kao beton. Sumornu boju njemačkih bunkera u nacističkoj Njemačkoj Kiefer čitav svoj život koristi kao osnovni ton mnogih radova. Beton se pojavljuje i kao materijal u njegovim monumentalnim skulpturama poput ove u Saveznom muzeju umjetnosti u Bonnu (2012.).

Radovi Anselma Kiefera s početka karijere mogu se svrstati u pop art i minimal art. Ali slavu mu donose takozvane "naslage povijesti", kako ih on zove: tmurna, mračna ulja na platnu velikih dimenzija. Američki magazin Time ga početkom 1980-ih slavi kao "najboljeg umjetnika svoje generacije na obje strane Atlantika".

Anselm Kiefer rođen je 8. ožujka 1945. u Donaueschingenu. Odrasta u strogo katoličkom okruženju. Krivnja i pokajanje su stalna tema u njegovoj obitelji. Okušava se kao student prava, ali napušta taj studij i odlazi na likovnu akademiju. Tamo studira u klasi slikara Horsta Antesa. Od 1970. je Joseph Beuys njegov mentor i veliki uzor.

Slike iz Kieferovog poslijeratnog djetinjstva zaokupljaju ovog umjetnika do današnjeg dana. Puške, kacige, tenkovi i ratni grobovi su česti motivi u njegovim djelima - kao u ovome prikazanome na izložbi u Hamburger Bahnhofu u Berlinu 1996. Kiefer skuplja i čuva predmete iz rata na ogromnom prostoru svog atelijera u predgrađu Pariza.

U devedesetima Kiefer pokušava u njemačkom Odenwaldu izgraditi veliki umjetnički kompleks atelijera, izložbenih dvorana i parkova skulptura, ali njemačka kulturna politika ga koči u realizaciji tog plana. 1992. godine zato rezigniran seli u Francusku. Francuski ministar kulture Jaques Lang nudi mu veliki, atraktivni prostor za njegov atelijer na mjestu nekadašnje tvornice svile na jugu Francuske.

Nakon što je preselio u svoju novu umjetničku domovinu, Kiefer se odlučuje na trogodišnji odmor od slikanja. Putuje, piše, fotografira i intenzivno se bavi svijetom slika Egipta i Mezopotamije. U njegovim radovima se pojavljuju novi motivi kao ovdje na izložbi u Guggenheimovom muzeju u Bilbau.

Interes za poetsku osjetilnost materijala Kiefer dijeli sa svojim velikim učiteljem Josephom Beuysom. Šarena glina iz južnofrancuskih kamenoloma, komadići cigle i drva zamjenjuju prijeteći mrak njegovih ranijih radova. Pojavljuju se motivi iz prirode, biljke, šume u kojima se skrivao kao dijete: Kiefer stvara novi svijet slika.

"Mitoman", kako je jednom prilikom jedan kritičar nazvao Kiefera, bavi se i u drugim umjetničkim formama egzistencijalnim pitanjima. 2003. radi izlet u svijet glazbe. U Teatru San Carlo u Napulju radi scenografiju i kostime za opernu izvedbu "Elektre". 2009. čak režira u pariškoj Operi Bastille.

Kao jedan od najpoznatijih suvremenih umjetnika Anselm Kiefer je dobitnik brojnih renomiranih nagrada: 1997. dobiva Nagradu žirija na Bijenalu u Veneciji, 1999. Praemium Imperiale za životno djelo. 2008. mu je kao prvom likovnom umjetniku dodijeljena Mirovna nagrada njemačkih nakladnika i knjižara.