1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

'Sjedit ćeš sve dok ne priznaš!'

Japansko pravosuđe je na zlom glasu da optuženike toliko dugo izlaže pritisku dok ne priznaju nedjelo - pa makar bili i nevini. Po procjeni stručnjaka, svaki deseti osuđenik je zapravo doista nevin.

Već je skoro dvije godine prošlo od kad je Iwao Hakamada pušten na slobodu. Taj Japanac je proveo 46 godina u ćeliji čekajući da bude smaknut što je rekord na čitavom svijetu. Ovaj danas 79-godišnjak je bio optužen da je ubio svoju četveročlanu obitelj, ali nove analize genetskog materijala na mjestu zločina su pokazale posve drugačiju istinu. One su dokazale ne samo da je Hakamada nevin, nego i da su i policijski istražitelji manipulirali i "namještali" dokaze kako bi on ispao zločinac.

Iwao Hakamada 27.03.2014

Gotovo pola stoljeća je čekao pogubljenje - nevin: Iwao Hakamada

U ožujku prošle, 2014. godine je Iwao Hakamada konačno oslobođen, ali njegova priča još nije gotova. Čini se da je japanskom pravosuđu taj slučaj toliko sramotan da odvjetništvo stalno oteže sa ponovnim otvaranjem istražnog postupka koji bi dokazao njegovu nevinost. Posljednje što je sad učinjeno jest da je naložena provjera - metodologije istraživanja uzorka DNK!

"To znači da se nastavlja mučiti Hakamade", optužuje organizacija Amnesty International. Ova organizacija je snimila dokumentarni film o sudbini ovog nevino osuđenog koji će se od ožujka 2016. moći vidjeti prvo u Japanu, a zatim i u drugim zemljama. U njemu se odlično vide okolnosti japanskog pravosuđa koje su postale kobna zamka za ovog bivšeg profesionalnog boksača.

"Priznanje" nakon 264 sati saslušanja

Kako tvrdi, Hakamada je u više od tri tjedna pritvora bio saslušavan ukupno 264 sati. Toliko dugo mu se prijetilo - također ga se i tuklo, sve dok nije potpisao priznanje za djelo koje nije učinio.

Hakamada nipošto nije usamljen slučaj. Samo 2009. je japansko pravosuđe moralo pustiti na slobodu dva optuženika jer je policija njihovo "priznanje" iznudila psihološkim pritiskom. Tako je u okrugu Kagoshima šest od dvanaest optuženika priznalo da je novcem i darovima utjecalo na ishod komunalnih izbora i to nakon dugotrajnih saslušanja i nepodnošljivog boravka u samici. Sud je prije šest godina obrazložio oslobađajuću presudu da je priznanje nastalo tek "iz beznađa uzrokovanog maratonskim saslušanjima".

Jer u Japanu optuženik može provesti do 23 dana u istražnom zatvoru, kod težih zločina čak i mnogo duže. U tom vremenu nema nikakvih prava, čak niti da ga pravno savjetuje odvjetnik. Tamo to zovu daiyo kangoku - nadomjestak za zatvor i stručnjaci su uvjereni kako je to metoda japanskog pravosuđa da iznudi priznanje - praktično pod svaku cijenu. U normalnim demokratskim zemljama se boravak u pritvorima u pravilu broji u satima, ali u Japanu u danima.

Außenansicht der Haftanstalt in Kosuge in Tokio Japan

I japanski odvjetnici misle kako barem svaki deseti u japanskim zatvorima tamo sjedi - nevin.

Oslobađanje je "sramota" za suca

Već je 2006. japanski režiser Masayuki Suo tamošnju javnost uzbunio filmom "Ja to jednostavno nisam učinio" u kojem žestoko kritizira japansko pravosuđe. "Osnova svakog pravnog sustava jest da ako postoji tek sumnja u krivicu optuženika da se slučaj ponovno istražuje", objašnjava Suo. "Ali pravosuđe u Japanu ne razmišlja na takav način, prije svega ne ovdašnji suci. To je nevjerojatno i veoma problematično."

Poimanje pravosuđa u Japanu se svodi na priznanje optuženika kao prvi korak prema razjašnjenju zločina. A to priznanje onda i odvjetništvu i sucima daje odličan temelj da i optuže osuđenika jer se priznanje često izjednačava po važnosti sa materijalnim dokazima. Tko u Japanu dođe pred suce, taj je najčešće već "priznao" - i gotovo ga se uvijek kažnjava. 99,8% svih krivičnih postupaka završava osudom optuženika, a u 89% slučajeva prije toga je optuženi "priznao".

Jer u Japanu oslobođenje optuženika se smatra mrljom na karijeri i državnog odvjetnika i suca, a naravno da se smatra i sramotom za policiju. Tako i dolazi do takvog "otetog pravosuđa" gdje se osumnjičenici i kod malenih prijestupa često toliko dugo drže u pritvoru dok ne potpišu priznanje - ili više ne uspiju osporiti priznanje koje je od njih bilo iznuđeno.

Samo onaj tko prizna ima šanse da bude pušten do početka suđenja uz kauciju, a osporavanje već potpisanog priznanja produžava postupak praktično do iznemoglosti. Zato čak i odvjetnici često savjetuju svojim štićenicima da ne osporavaju priznanje, čak i ako je ono bilo lažno.

Japan Polizei

Japanska policija svakako raspolaže i najsuvremenijim metodama za otkrivanje počinitelja. Ali često je pitanje - želi li ona to ili joj je dovoljno samo 'priznanje'?

Biraju se samo dokazi koji opterećuju

Dodatna nevolja za japansko pravosuđe je neprofesionalni postupak istražitelja kad su se već okomili na nekog osumnjičenog. Tako je državljanin Nepala, Govinda Prasad Mainali od 1997. sjedio u zatvoru jer ga se optuživalo da je ubio jednu Japanku. Mainali je uvijek osporavao da je počinio to nedjelo, ali 2003. je čak i Vrhovni sud potvrdio njegovu kaznu doživotnog zatvora. Šest godina kasnije se također analizom nađenog genetskog materijala otkrilo da spermij nađen u žrtvi potječe od neke nepoznate osobe. Tužilaštvo je jednostavno zanemarilo ispitivanje DNK-a, makar je već i 1997. postojala ta tehnička mogućnost.

Dugo vremena u Japanu niti politika niti pravosuđe nije bilo spremno promijeniti ovaj bezočan sustav "utvrđivanja krivice". Čak i kod oslobađajućih presuda za žrtve pravosuđa sudovi tek osporavaju "vjerodostojnost priznanja", ali ne ispituju i način kako je to priznanje iznuđeno. Na taj način se onemogućuje da i istražitelji i policajci budu kažnjeni za ono što su učinili.

Ipak, i u Japanu se polako počinje mijenjati taj neslavni običaj. U međuvremenu se i priznanja uspoređuju sa otkrivenim dokazima i da li je doista moguće da je taj "pokajnik" učinio to djelo. U sve više policijskih postaja je postalo uobičajeno i da se saslušanja snimaju kamerom. Doduše ne sva saslušanja, tako da još uvijek ostaje mnogo "rupa" i prilika da policajci optuženika izlože pritisku. Ali japanski odvjetnici procjenjuju da barem svaki deseti zatvorenik u Japanu u zatvoru sjedi nevin - i da pravi počinitelj možda slobodno šeće ulicama.

Preporuka uredništva