1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Siromašni migranti ne stižu daleko

Prema novoj studiji jedne humanitarne organizacije, kad je riječ o izbjeglicama mnoge uobičajene pretpostavke su jednostavno netočne. Na iseljavanje se teško odlučuju čak i oni koji to mogu - ili moraju.

Kod izbjeglica i političari i mediji lako zapadaju u populističke parole. I njemačka kancelarka se žali kako su njemački kapaciteti za prihvat "ograničeni" i kako se općine i komune žale da su već pune. I na televiziji se nakon prizora brodica punih novih izbjeglica obično vide prizori njemačkih prepunih prihvatnih centara za tražitelje azila.

"Sve to daje potpuno krivu sliku", žali se Jochen Oltmer iz Instituta za interkulturne studije sveučilišta u Osnabrücku. Kako bi se unijelo više svjetla u te predrasude za humanitarnu organizaciju Terre des hommes je izrađena studija koja je upravo objavljena pod naslovom Povezanost između migracije i razvoja.

Jochen Oltmer

Jochen Oltmer

Iz nje se može vidjeti gotovo apsurdan zaključak: europske vlade u pravilu ne žele prihvatiti izbjeglice, ali su spremne dati koji euro za razvoj zemalja iz kojih te izbjeglice dolaze. Ideja je možda ispravna, ali rezultat je često nikakav ili čak potpuno suprotan od željenog.

Jer na put ne kreću oni koji uopće nemaju novca, upozorava Oltmer: "Naša istraživanja pokazuju da je novac važan čimbenik uspješne migracije." Jer sve košta: putovnice, troškovi puta i organizacije, treba platiti švercere - sve je to skupo i što su manje financijske mogućnosti, to su manje šanse za uspjeh odlaska u neku "bogatu zemlju". Cinično se može reći da je siromaštvo najbolja zaštita od doseljenika.

Ostaju u svojoj domovini

Naravno da nije namjera humanitarne organizacije biti cinična prema tim nesretnicima: "Nije pitanje želimo li mi doseljenike ili ne, nego je to činjenica s kojom moramo izaći na kraj", upozorava predsjednica udruge Terre des Hommes Danuta Sacher. A tu pomaže i ova studija koju je organizacija dala izraditi i iz koje se vidi i kako je pogrešna još jedna uobičajena predrasuda kako se Europa puni "ljudima iz crne Afrike i Azije".

"80 do 90% doseljenika u Njemačku dolaze iz drugih zemalja Europske unije", upozorava Oltmer. Velika većina doseljenika zapravo dolazi iz susjednih zemalja: "Migracije na druge kontinente su zapravo rijetkost", kaže autor studije. Jer ljudi nerado odlaze iz svoje kuće i poznate sredine, čak i kad to mogu: "Znatno manje od jednog postotka svjetske populacije seli preko svoje državne granice, čak i kod Europljana koji se mogu nastanjivati gdje žele samo njih 2% kreću u inozemstvo."

Ipak, autori studije ne osporavaju žalosnu činjenicu kako je u svijetu sve više ljudi koji moraju napustiti svoj dom. Ujedinjeni narodi spominju više od 230 milijuna migranata, a od njih je preko 21 milijun izbjeglica i tražitelja azila. Sve u svemu, oko 60 milijuna ljudi je trenutno u bijegu, ali većinom u vlastitoj zemlji, a oko polovice tih osoba su djeca i mladi mlađi od 18 godina.

Registracija izbjeglica u Njemačkoj

Zapravo golema većina migranata ostaje u svojim domovinama.

Najveći teret na - siromašne

To znači da je trenutno više izbjeglica nego što ih je bilo nakon Drugog svjetskog rata, konstatira ova humanitarna organizacija. Što god mislili građani "bogatih" zemalja, golema većina tih nevoljnika ostaje ili u svojoj zemlji na drugom mjestu ili odlazi u najgorem slučaju u susjedne države. I studija UN World Population Prospects dolazi do zaključka da je zapravo sve manje onih koji napuštaju manje razvijene kako bi otišli u bogatije regije. Od početka tisućljeća se njihov broj smanjio za 5%, a do 2050. će se smanjiti za još najmanje 3%.

Ako se to poveže s činjenicom da je izbjeglica sve više, zaključak je jasan: "Najbogatije zemlje su smanjile broj prihvaćenih migranata i izbjeglica pa tako najsiromašnije zemlje moraju snositi sve veći teret", kritizira Oltmer. Ta parola kako je "brod pun" ima mnogo više opravdanja u zemljama izvan Europe.

Danuta Sacher iz Terre des hommes

Danuta Sacher iz organizacije Terre des hommes

I na koncu, studija se bavi pitanjem kako se zemlja poput Njemačke onda odnosi čak i prema onima koji uspiju stići u nju - a što je daleko od svake pameti, žale se u humanitarnoj organizaciji. Najčešće su prepušteni sami sebi da se snađu u tuđoj zemlji s mnoštvom propisa i zakona, obično i da jedva natucaju jezik svoje nove domovine. Tu Njemačka mora učiniti mnogo više i na nacionalnoj razini i na razini razvojne pomoći.

Jer, zaključak je studije, samo ako se migranti uspiju integrirati i dobiju šansu da se obrazuju i da dobiju dobar posao, onda tako ne samo da pomažu blagostanju nove domovine, nego aktivno pomažu i izgradnju zemlje iz koje su došli. Za zemlju u koju su došli to znači da tako ima još više koristi od njihove želje za radom, kulturnog iskustva i elana. Brod bi tako bio puniji, ali dobrih ljudi.

Preporuka uredništva