1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sirija: dobitnici s kojima nitko nije računao

U stvari bi u Siriji na snazi trebalo biti primirje. No borbe za Alep pretvaraju se u odlučujuću bitku, a intervencija Turske dodatno doprinosi eskalaciji. Od te situacije neočekivano profitiraju – Kurdi.

Sirijska drama od početka podrazumijeva preveliki broj stranih čimbenika i različitih interesa. Prošlog tjedna u Münchenu je potpisano primirje za Siriju, a za stolom je bilo zastupljeno čak 17 država. Ali tu nije bilo ni sirijske vlade niti oporbe. Turska prijeti intervencijom protiv sirijskih Kurda što bi značilo dodatnu eskalaciju i internacionalizaciju sukoba. Ionako su ruski borbeni zrakoplovi na nebu iznad Alepa, ne čineći preveliku razliku između boraca i civila. Na zemlji se ne bore samo Assadove postrojbe, već i afganistanski, irački i libanonski šijiti, predvođeni iranskim instruktorima. Protivnici su im pobunjeničke skupine koje su do različitog stupnja vjerski radikalizirane. Podržavaju ih Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija, Kuvajt i Katar.

Kurdi su mnogima partneri

I da sve bude još zamršenije, tu su i borci kurdskih Narodno-oslobodilačkih postrojbi. Njih podržavaju i Amerikanci i Rusi, a Assad ih ne napada. Uz podršku ruskog zrakoplovstva oni pokušavaju proširiti svoj teritorij uz tursku granicu. To je izbezumilo Ankaru, koja je od prošlog vikenda naredila svojoj vojsci otvaranje artiljerijske paljbe na kurdske položaje u Siriji. Rusija je reagirala oštrim upozorenjima, Vijeće sigurnosti je upozorio Ankaru, a američko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo i Tursku i Kurde na suzdržanost. Međutim, Tursku to nije impresioniralo.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, njegov američki kolega John Kerry i posebni izaslanik UN-a za Siriju Staffan de Mistura

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, njegov američki kolega John Kerry i posebni izaslanik UN-a za Siriju Staffan de Mistura – dogovor o Siriji je postignut u Münchenu

Umjesto toga, Ankara glasno razmišlja o slanju kopnenih trupa, čak i uz sudjelovanje Saudijske Arabije. Saudijski zrakoplovi već su premješteni u tursku bazu Incirlik. Can Kasapoglu, analitičar koji radi za EDAM (Center for Economics and Foreign Policy Studies) smatra da kopnene ofanzive neće biti zbog prevelikog rizika: „Svejedno što kažu političari, vojna realnost govori protiv početka masovne invazije Turske i Saudijske Arabije.“

Očajnički čin

Kristian Brakel, direktor ureda njemačke zaklade Heinrich Böll u Turskoj, vidi u ponašanju Ankare očajničke pokušaje da odgovori na teško ugrožavanje vlastitih interesa. Kurdski borci u Siriji su oružano krilo Stranke demokratskog jedinstva, koju je u Siriji osnovala Kurdska radnička stranka (PKK), a koja se u Turskoj tretira kao teroristička organizacija. Kurdski borci sada ulažu napore da teritorijalno spoje tri kantona uz tursku granicu koji su pod njihovom kontrolom. Brakel kaže: „Turska ne želi da Kurdi kontroliraju granične prijelaze i da tako odsjeku put snabdijevanja pobunjenika koje podržava Turska.“

Izgleda da će sirijski Kurdi jedini izaći iz kaosa građanskog rata kao dobitnici, isto kao što su njihova iračka subraća profitirala od pada Sadama Huseina. Kristian Brakel smatra da su Kurdi od početka sukoba u Siriji vrlo vješto zastupali svoje interese, pa su čak sklopili neku vrstu sporazuma o nenapadanju s Assadovim režimom: „Ne sudjeluju u ustanku protiv Assada pa ih režim više-manje ostavlja na miru.“

Alep

Tko god na kraju osvoji Alep, zateći će samo ruševine

Rusija nudi više

Kurdi su se nametnuli kao glavna kopnena vojna snaga u borbi protiv „Islamske države“ i to im je donijelo podršku Washingtona. Istovremeno tijesno surađuju s Rusijom. Napredovanje kurdskih kopnenih snaga na sjeveru Alepa Rusi podržavaju iz zraka. Izgleda da su Rusija i Assad spremni da sirijskim Kurdima više izađu u susret nego Sjedinjene Američke Države. One zbog savezništva u NATO-u moraju imati obzira prema Turskoj, koja ionako s nezadovoljstvom gleda na zapadnu podršku sirijskim Kurdima. Kristian Brakel podsjeća na činjenicu da su sirijski Kurdi prije nekoliko mjeseci pokušali dobiti veću podršku Washingtona i to ne samo u oružju, već i kao javno opredjeljivanje za njihovu stranu: „To tada nisu dobili. Rezultat je da su se okrenuli Rusiji.“ Tako su se približili svom cilju: uspostavljanju autonomije na sjeveru Sirije.

Günther Seufert iz berlinskog Instituta za znanost i politiku kaže da se Turska ne želi pomiriti s gubitkom utjecaja u susjedstvu pa radi na uspostavi zona zabrane letova u Siriji. I njemačka kancelarka izjasnila se za uvođenje takvih zona. Seufert upozorava da se time povećava rizik konfrontacije s Rusijom pošto Rusija trenutno ima apsolutni nadzor nad sirijskim zračnim prostorom. Slično misli i Can Kasapoglu koji tvrdi da su takve zone zabrane letova trebale biti uspostavljene prije ruske intervencije. Zato ne treba iznenaditi to što je Moskva odbila prijedlog Angele Merkel da se uspostave takve zone u Siriji.

Preporuka uredništva