1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Simbolična borba protiv gusara jugoistoka Azije

Rodion Ebbighausen23. srpnja 2015

Na jugoistoku Azije već odavno gusari prijete pomorskom prometu, ali prema najnovijem izvješću - situacija je postala još gora. Otimanje brodova i tereta se pretvara u međunarodni pothvat.

https://p.dw.com/p/1G3Xt
Malaysia Entführter Öltanker
Foto: picture-alliance/Photoshot

Pomorski putovi iz Europe prema Dalekom istoku ili Australiji jednostavno moraju prolaziti kroz arhipelag Indonezije i Malezije - i to gusari odlično znaju. Upravo to područje su vode gdje se i dalje događa najviše napada na brodove, što pokazuje i najnoviji izvještaj Međunarodnog ureda za pomorstvo IMB. Po njemu, u prvih šest mjeseci ove godine je baš u tim vodama zabilježeno 79 napada od ukupno 134 na čitavom svijetu.

Te su vode pravi eldorado za gusare i noćna mora za pomorce. Malajski prolaz pred Singapurom i Južnokinesko more spadaju u najgušće pomorske prometnice na čitavom svijetu - a Malajski prolaz na najužem mjestu nije širok niti dvije milje. Iza njega se proteže pravi labirint otoka pred Sumatrom, a gusarima pomaže i činjenica da se tamo isprepliću i nacionalne granice. Utoliko je lakše pobjeći u susjednu državu, osobito kad su snage obalne i granične straže loše opremljene - ili potplaćene.

Straße von Malakka im Fokus von Piraten
Malajski tjesnac je jedan od najprometnijih pomorskih putova na svijetu - i zlatni rudnik za gusare.Foto: Atar/AFP/GettyImages

Dobro organizirana mreža

Već bi i to bilo loše, ali u posljednje vrijeme postaje još gore. Sve manje su napadi na brodove djelo usamljenih razbojnika nego se napad sve bolje organizira i čitava akcija je djelo kriminalnih bandi, objašnjava nam Karsten von Hoesslin. On još od 2004. prati djelatnost tih gusara i redovito obilazi to područje. Ali tvrdi kako je od prošle, 2014. primijetio bitnu razliku: "Skupine su se razvile u mreže koje sežu na sve strane i koje se sastoje od specijalista", kaže stručnjak savjetničke tvrtke Risk Intelligence iz Danske koja savjetuje tvrtke, ali i države u pitanjima sigurnosti.

Prema spoznajama stručnjaka, tipična mreža se ne sastoji samo od napadača i njihovog vođe, nego čitavog niza osoba i skupina koje im pomažu. Tako je tu i posrednik koji "poznaje prave ljude", krivotvoritelj koji će pripremiti brodske dokumente s ukradenom robom, takozvani "fantomski brod" na kojeg će se prebaciti ukradeni teret, prodavač koji već unaprijed traži nekoga tko bi bio zainteresiran za ukradenu robu.

Naravno tu je i investitor koji će se pobrinuti da svi budu odlično opremljeni za napad i koji će onda ubrati golemu dobit od ukradene robe. I onda dolazi još jedan važan dio mreže: doušnici i potkupljeni službenici koji će gusarima točno reći, što je na brodu i kamo se kreće. To mogu biti i obični lučki radnici, carinici, ali ponekad su to i članovi posade.

Infografik Schema eines Piratennetzwerks in Südostasien Englisch
Gusari više nisu sami: napadači su samo dio raširene mreže, a protiv njih se tek rijetko nešto poduzima.

Sve funkcionira kao sat

Tipičan gusarski napad tako počinje izviđanjem broda koji bi mogao biti dobra žrtva. Kako se čini, za razliku od gusara pred Rogom Afrike koje prije svega zanima otkupnina koju će dobiti za oteti brod i posadu, indonežanskim gusarima je prvenstveno zanimljiv teret koji brod nosi. Idealno je da on bude lako prenosiv s broda na brod i da lako može biti "utopljen" na legalnom tržištu.

Tako brod koji prevozi živu stoku iz Australije nipošto nije idealan cilj: tu trebaju ozbiljni lučki kapaciteti da bi se roba distribuirala drugim kanalima, a takav teret zahtijeva i specijalno znanje posade. Inače bi gusari lako mogli ostati na brodu s tisućama trupla uginulih krava i ovaca - to definitivno nije roba s kojom se može zaraditi velik novac. Nije velika sreća niti oteti brod koji prevozi automobile iz Južne Koreje ili Japana: ne samo da ih je komplicirano prebaciti na drugi brod, nego se i svako vozilo po broju motora i šasije točno može pratiti gdje je bilo i kamo je otišlo.

Odličan izbor za gusare je tekući teret gotovo svake vrste: nafta, benzin, palmino ulje za biogorivo, čak i ukapljeni plin - makar prebacivanje i takvog tereta na otvorenom moru može biti izuzetno opasno. Ali očito su gusari razvili logistički know-how kojim mogu krasti i takvu robu.

Piraterie in Südostasien
Prebacivati teret s broda na brod na pučini nije lako, ali su gusari "usvojili tehnologiju"Foto: Risk Intelligence/Karsten von Hoesslin

Roba se prodaje i prije nego što je brod otet

Nakon toga dolazi prodaja i distribucija ukradene robe. Obično gusari ne prodaju robu sami krajnjem korisniku, nego se obraćaju posrednicima. Ali i oni trebaju nekakve dokumente o robi i tu onda dolazi u igru krivotvoritelj. U idealnom slučaju se ukradena roba pomiješa s legalno kupljenom što povećava mogućnost da se za ukradenu robu dobije odlična cijena i da nikad neće biti uhićeni. "Danas je sve planirano unaprijed i dio je operacija velikih kriminalnih organizacija", objašnjava von Hoesslin.

Često se tek kad je nađen kupac koji neće postavljati glupa pitanja, tek tada uopće organizira napad na brod. Tipična gusarska momčad se sastoji od oko osam ljudi i svatko odlično zna što treba učiniti kad se popnu na brod koji im je cilj: treba svladati posadu, omesti komunikaciju broda i pripremiti pretovar. Kod tekućeg tereta, pumpanje traje od šest do deset sati, a nakon toga je na gusarima da odluče žele li još neki "bonus" - osim na primjer novca i dragocjenosti posade.

Ukradenoj robi se nakon toga često gubi svaki trag: obično se pretovara u velikim međunarodnim lukama kao što su Hong Kong, Singapur ili čak Rotterdam: "Problem s robom kao što je palmino ulje ili benzin jest da je vrlo lako krivotvoriti tovarni list i transportirati takve proizvode."

Pirat Somalia
Pred Somalijom je obično u prvom redu riječ o otkupnini za brod i posadu. Gusare Azije izgleda da prije svega zanima teret.Foto: AP Photo/Farah Abdi Warsameh

Nasilje je na sreću - nepoželjno

Nitko rado ne govori o financijskoj šteti koju čine gusari - brodovlasnici i vlasnici tereta se boje da bi to uplašilo njihove dioničare, ali stručnjaci su suglasni da se tu svakako radi o stotinama milijuna dolara. To se vidi već i po "honoraru" kojeg dobivaju gusari za jedan jedini napad: to je oko 30 tisuća eura, njihov vođa dobije oko 100 tisuća. Nije rijetkost da već i posrednik za jedan uspješni napad ubere pola milijuna eura.

Jedina sreća jest da su mrtvi i ranjeni u takvim gusarskim napadima prije iznimka nego pravilo. Po izvješću međunarodnog ureda za pomorski promet IMB, ove 2015. godine je do sada uzeto nešto manje od 200 talaca, četiri osobe su ozlijeđene, ali nitko nije poginuo.

Von Hoesslin je i razgovarao s nekim gusarima s indonezijskog otoka Bantama i kaže kako među njima postoji neka vrsta kodeksa. Niti oni ne vole nasilnike među sobom i netko tko je u napadu bio okrutan, on neće biti angažiran za sljedeći gusarski pothvat. "Gusari jasno kažu kako su spremni ubiti i baciti ljude preko palube - ako baš moraju. Ali to je samo u krajnjem slučaju", kaže stručnjak. Jer nasilje više komplicira čitav pothvat nego što ga olakšava.

Nasilja ipak ima: "Glavni razlog za nasilje je korištenje 'šabua'", kaže nam von Hoesslin. To je narkotik koji je vrlo raširen u Aziji i s tim metamfetaminom ljudi mogu ostati budni po dva, tri dana - ali postaju razdražljivi i agresivni.

Piraterie in Südostasien
Od siline brodova koji tamo prolaze, najveći je problem odabrati "pravi". Ali nasilje među gusarima nije poželjno.Foto: Risk Intelligence/Karsten von Hoesslin

Međunarodna suradnja i "suradnja"

Problem s gusarskim napadima već postoji odavno. Pokrenut je čitav niz inicijativa kako bi se gusarima stalo na kraj. Tako su Malezija, Indonezija i Tajland dogovorile zajedničke patrole u inicijativi Eyes in the Sky. Ali europski stručnjak za sigurnost nije impresioniran učinkom: "Nisu postigli puno. Sve je to bila čista simbolika." Razlog tome jest da ophodnje patrolnih brodova traju samo dok je dan, makar su gusari aktivni prije svega noću.

Isto tako, dogovorena je opsežna inicijativa čak dvadeset zemalja, takozvani ReCAAP (Regional Cooperation Agreement on Combating Piracy and Armed Robbery against ships in Asia - Regionalni sporazum o suradnji u borbi protiv gusara i oružanih pljački brodova u Aziji). Usprkos golemom nazivu ove inicijative, njezini dosadašnji učinci su vrlo skromni.

Prvi problem jest što i među članicama ove inicijative postoji duboko međusobno nepovjerenje pa tako se navelike oteže s razmjenom važnih informacija. Jer u toj inicijativi su na primjer i Kina i SAD, Australija, Vijetnam i Mijanmar, Burma i Indija - a iz Europe su tu i Velika Britanija, Nizozemska i Norveška. Makar inicijativa okuplja velik broj država, uvijek iznova se spotiče na osnovno pitanje teritorijalnih voda gdje progonitelji drugih država još uvijek ne smiju ući - pa je tako gusarima dječja igra ostati na sigurnom.

Drugi je problem cilj koji si je zadao ReCAAP: on želi smanjiti broj gusarskih napada u vodama jugoistoka Azije. Ali von Hoesslin nas upozorava kako se tako vodi bitka policije i vojske tih država samo protiv samih gusara, ali nitko se ne bavi kriminalnim mrežama koje stoje iza tih gusara. A gusari, čak i ako ih se uhvati, oni se lako mogu zamijeniti novim borcima. Zato je njegov zaključak: "Da bi se prodrlo dublje, nedostaje i znanja i školovanog osoblja" lokalnih snaga sigurnosti.

Piraterie in Südostasien
Po noći brodovi koji tamo plove liče na božićnu jelku - sva svjetla su upaljena. Jer na radar se ne možete pouzdati i treba vidjeti sumnjivi gliser koji se približava.Foto: Risk Intelligence/Karsten von Hoesslin

A za mornare...

Ovo negativno izvješće International Maritime Bureau-a je već izazvalo reakciju izvršnog direktora ReCAAP-a, Japanca Yoshihise Endoa: on ne osporava probleme koji se spominju, ali analizu smatra "uglavnom neosnovanom" jer ova međuregionalna inicijativa surađuje i s UN-om i Interpolom. No problem je velik i potrajat će dok rezultati ne postanu očiti.

U međuvremenu ne treba savjet nikakve međunarodne organizacije pomorcima da budu oprezni u tim vodama. Gotovo svi brodovi redovito provode vježbe, a obično se drže i straže da bi se more oko broda držalo na oku. Gusari obično koriste brze gumenjake koji jedva ostavljaju trag na radaru, tako da je jedina nada u brodskim reflektorima primijetiti pjenu glisera - a onda sve mora ići brzo. Obično se primjenjuju pasivne mjere zaštite - napadači su u pravilu bolje naoružani, a ako prevozite ukapljeni plin, svako vatreno oružje je ionako loša ideja.

To znači aktiviranje protupožarnih mlazova vode po trupu kako bi se gusarima otežalo uspinjanje, a posada se zatvara u utrobu broda i poziva se pomoć snaga sigurnosti. Obzirom da ne treba gajiti nadu kako će bilo kakva pomoć stići brzo, ostaje jedino nada da "neće baš vas" od stotina brodova koji tamo prolaze - ali i veliko olakšanje i slavlje kad se prođe kroz taj arhipelag.