1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

«Sijači straha» – Enzensbergerov psihogram terora

Pogled u najdublje ponore ljudske duše bacio je ugledni njemački pisac Hans Magnus Enzensberger u eseju «Schreckens Männer» – naslov koji bi se na hrvatski mogao prevesti kao «Sijači straha» ili «Plašitelji». Njime autor nastoji istražiti psihu i motive napadača samoubojica.

Hans Magnus Enzensberger

Hans Magnus Enzensberger

«Radikalne gubitnike», kako u podnaslovu knjige pisac naziva vjerski zaslijepljene atentatore – moguće je sresti posvuda oko nas: na šanku seoske birtije, u bankama i uredima, gimnazijama i na sveučilištima, u školama Kurana i džamijama. Njihovim promatranjem spisatelj pokušava dokučiti nastanak ljudske mržnje i fanatizma u rasponu između želje za osvetom i fiksne predodžbe o nadmoći islama, između zaluđene muškosti i želje za smrću.

Oni ubijaju sebe kako bi usmrtili druge ljude – što više, to bolje. Islamistički napadači samoubojice sebe vide na strani pobjednika. No, u stvarnosti oni su «radikalni gubitnici». To tvrdi njemački književnik Hans Magnus Enzensberger u eseju pod naslovom «Schreckens Männer» – knjiga koja istodobno nastoji biti psihogram i atentatora i arapskog mentaliteta uopće. «Prilično je čudna stvar da je civilizacija, koja je u 12./13. stoljeću bila daleko ispred europske, danas relativno neproduktivna. To u ljudima stvara bol, izaziva bijes i neminovno dovodi do unutarnjih projekcija. Nameće se, naime, pitanje tko je kriv, a u projekciji čovjek krivnju nikada ne traži kod sebe, nego kod drugih», kaže Enzensberger.

Žrtve kompleksa manje vrijednosti

Znači li to da arapski svijet pati od kompleksa manje vrijednosti? Enzensberger odgovara potvrdno, čime je na sebe navukao gnjev prosvjednika pa čak i optužbe da je rasist. Što misli o Enzensbergerovoj kritici arapskog društva, upitali smo politologa Bassama Tibija sa Sveučilišta u Göttingenu: «Ja sam Arap. Rođen sam i odrastao u Damasku. Musliman sam i tvrdim da su naše žene potlačene. To je činjenica. Kad kažem da kod nas nema ni demokracije, ni ljudskih prava, te da su kod nas na vlasti diktatori, onda iznosim činjenice. Što je rasisitično u tome kada kažem da je arapski svijet svijet neslobode, svijet potlačenosti? To su činjenice.»

Potraga za tobožnjim krivcima

Pa ipak, nikako da dođe do ustanka protiv despota. Umjesto da se pobune, ljudi se u islamskome svijetu daju u potragu za tobožnjim krivcima, za «žrtvenom janjadi», ali ne u vlastitim redovima, već na Zapadu – poglavito u Americi i među židovima. Tome dobrano doprinose islamistički propovjednici koji obećavaju spas, sijući mržnju i osvetu. «Radi se o nečemu što je normalnome ljudskom razumu nepojmljivo; na primjer, kada se netko opaše eksplozivom i digne u zrak kako bi dospio u raj. Takvo je što za većinu nas relativno neshvatljivo», smatra književnik.

Otvorena rana muslimana

«Ti ljudi sebe opisuju kao gubitnike. Tvrde kako je Zapad pobijedio, a oni su izgubili, te sada žele preokrenuti stvar. Istina je da je islam predvodio svijet od 7. do 17. stoljeća, a početak propasti označio je neuspjeh opsade Beča 1683. godine. Bio je to prvi veliki poraz u pokušaju osvajanja Europe», ocjenjuje politolog Tibi. Taj je poraz bio početak neprestalnog potonuća arapske civilizacije. Nikada više muslimani nisu pripadali vrhu političkoga, gospodarskoga i kulturnog razvoja. «Arapaski vrt je razgažen», zabilježio je muslimaski pjesnik Hussein Hali u 19. stoljeću. Kolektivna rana boli i dan-danas.

Ljubav prema smrti kao jamac pobjede?

«Radikalni se gubitnik, po mom mišljenju, poistovjećuje s tom ocjenom. A to znači da se s jedne strane bori protiv svog statusa gubitnika, dok je istodobno taj osjećaj postao dio njegove osobnosti. Drugim riječima, i on sâm prihvaća bezvrijednost, koja mu se izvana pripisuje, te više ne cijeni ni svoj vlastiti život», smatra Enzensberger. Vi volite život, mi volimo smrt – i zato ćemo mi pobijediti! Bila je to paradoksalna objava rata počinitelja bombaških atentata u Madridu. No, predodžba o kolektivnoj pobjedi žrtvovanjem pojedinaca samo pojačava osjećaj vlastite nemoći. Jer, atentatori su čak i pri odabiru oružja ovisni o zapadnjačkoj tehnologiji.

Sloboda je prijetnja terorizmu

Kulturna moderna – to bi značilo samoodređenje pojedinca, dakle slobodu. A upravo ona predstavlja najveću opasnost za despotske islamističke vođe poput Osame bin Ladena. Njihova se moć zasniva na obećanju kako će islam jednoga dana zagospodariti cijelim svijetom – projekt koji je prema Enzensbergerovom mišljenju osuđen na propast. Pa ipak su njegove posljedice pogubne za međunarodni poredak, ističe Bassam Tibi: «Zagospodariti svijetom na arapskom znači prevlast islama. To nije europski pokušaj stvaranja panike, već se radi o arapskom pojmu, ali ga muslimani nisu u stanju provesti u djelo i zato su gubitnici. No, ja bih rekao ‹polugubitnici›, jer oni od svjetskog poretka ipak mogu napraviti kaos. Trenutno živimo u vremenima revolucije i narušenoga međunarodnog poretka – nešto do čega su doveli ti ‹Schreckens Männer›, ti ‹sijači straha›.»

Opasnost s kojom se moramo suočiti

«Ideja o uništenju svih nevjernika nije politička zamisao s izgledima za ostvarenje na ovome svijetu. Ona je jednostavno neizvediva, jer čak ni većina muslimana nije spremna slijediti taj put. Bilo bi apsurdno i pomisliti da milijarde muslimana ne znaju što bi sa sobom, nego se dići u zrak», zaključuje Enzensberger. Njegove teze su pokušaj ukazivanja na opasnosti islamizma – bez okova političke korektnosti, ali i bez želje za sijanjem straha i panike. No, jedno jasno proizlazi iz njegove knjige: «Radikalni gubitnici» predstavljaju opasnost s kojom se moramo suočiti.

  • Datum 16.08.2006
  • Autor Redakcijsko izvješće
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZCi
  • Datum 16.08.2006
  • Autor Redakcijsko izvješće
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZCi