Sharon naseljavao, Sharon iseljava

Nakon što je noćas u ponoć istekao rok za dragovoljno povlačenje, izraelska je vojska pokrenula akciju prisilne evakuacije židovskih naselja u pojasu Gaze. Praćeni teškim strojevima vojnici i policajci su ušli u nekoliko naselja u kojima su naišli na žestoki otpor doseljenika i protivnika povlačenja. Aktualna zbivanja su vrhunac razvoja situacije koja traje nekoliko desetljeća. Područja koja su Izraelci prije gotovo 40 godina zauzeli od Palestinaca sustavno su naseljevana: kuće i zemljišta su kupovali, i to uz velikodušnu pomoć države, uglavnom ne baš imućni ljudi kojima je san posjedovanja vlastitog doma bio vrijedan preuzimanja rizika života u nesigurnom području u neposrednoj blizini Palestinaca.

«Želim premijeru reći sljedeće: ti si me poslao u pojas Gaze kako bi osnovao naselje Alei Sinai, nakon što sam protjeran iz nasljea Yamit. Ti Ariele Sharonu poslao si me ovamo. I sad me svojim planom povlačenja ponovo želiš protjerati.» Tako je govorio Avi Fahran prije gotovo godinu dana, kada se pješice iz pojasa Gaze uputio prema Tel Avivu kako bi prosvjedovao protiv izraelskog povlačenja. No, prosvjedi nisu pomogli. Vlada Ariela Sharona uspjela je dobiti pristanak izraelskog parlamenta i povlačenje provodi prema planu.

Strateški promišljeno naseljavanje

Kao ironija sudbine doima se činjenica da je na čelu vlade koja naređuje povlačenje Sharon, čovjek koji je 70-ih godina bio predsjednik međuministarskog odbora, mjerodavan za naseljavanje zaposjednutih područja. I tu je zadaću obavljao s velikim elanom. A i prije toga Sharon je bio zagovornik «velikoizraelske ideje» koja je željela naseljavanjem trajno zaposjesti okupirana područja.

Pojas Gaze je naseljen prema strateškim kriterijima. Prvi niz naselja nastao je uz raniju međunarodnu granicu prema Egiptu, a druga naselja nastajala su kako bi se kretanje Palestinaca moglo bolje kontrolirati i po potrebi presjeći komunikacije. I na zapadnoj obali Jordana se Izrael pri naseljavanju vodio strateškim promišljanjima. No, tamo su neka naselja nastala i spontano, jer su radikalno religiozni Židovi odmah nakon zaposjedanja u Šestodnevnom ratu počeli hodočastiti do Abrahamova groba u Hebronu, a s vremenom su se počeli i trajnije nastanjivati – bilo sami, bilo uz pomoć vlade.

Izrael i dalje krši Ženevsku konvenciju

Tko si je primjerice u Jeruzalemu ili Tel Avivu mogao priuštiti tek skromnu kućicu, uz novčanu potporu države mogao si je na zaposjednutim područjima priuštiti luksuznu vilu. Naselja su rasla iz dana u dan tako da sada na zapadnoj obali Jordana živi 380 000 židovskih doseljenika. Njihov broj i dalje raste – i nakon odluke o napuštanju pojasa Gaze.

Prije povlačenja iz pojasa Gaze Izrael je već jednom napustio okupirano područje. U okviru izraelsko-egipatskog mirovnog ugovora sklopljenog u Camp Davidu Izrael se obvezao na povlačenje sa Sinajskog poluotoka i napuštanje naselja nastalih na sjeveru Sinaja. Tada je povlačenje proteklo prilično neproblematično. Samo je u naselju Yamit, što ga je napustio i doseljenik s početka ovog teksta, bilo odlučnijeg otpora iseljavanju. Ubrzo je, međutim, sve zaboravljeno, a Sharon se zacijelo nada da će tako biti i s napuštanjem pojasa Gaze.

A da Sharonova vlada, kao ni sve prije nje, nije odustala od naseljavanja zaposjednute zapadne obale Jordana, pokazuje porast broja doseljenika na tom području. Ni danas kao ni ranije Sharon ne vodi računa da se gradnjom naselja na zaposjednutom području krši međunarodno pravo. Četvrta ženevska konvencija, naime, izričito zabranjuje okupacijskoj sili da na zaposjednutom području mijenja demografsku sliku.