Sekularni kontinent na kršćanskim zasadama

Izlaganja, ali i komentari i rasprava koji su uslijedili još su jednom dokazali da je to pitanje od iznimne važnosti, budući da se kroz njega kontekstualiziraju i europske vrijednosti, te problemi ljudskih prava, demokracije, doseljenika i tako dalje. Dok su s jedne strane europska društva najjače sekularizirana, s druge strane bilježi se trend ponovnog otkrivanja vjere, a u pozadini (ili možda, pak, u prvom planu) tutnji pitanje ugrađivanja «kršćanskih korijena» u europski Ustav.

Hvatanje za «kršćanske korijene»

Navođenje «kršćanskih korijena» Europe u preambuli Ustava već je izazvalo mnoge polemike diljem staroga kontinenta, pa se tako i rasprava u sklopu Zagrebačkih razgovora» dobrim dijelom temeljila upravo na tom problemu. Docent DAAD-a na Geografskom institutu Sveučilišta u Zagrebu Reinhard Henkel podvojenog je mišljenja, jer bi kao prakticirajući kršćanin s veseljem prihvatio ugrađivanje činjenice da je Europa izrasla na kršćanstvu u povelju, no misli «da bi bilo bolje – ako uopće bude – da kršćanski korijeni budu samo spomenuti u preambuli, jer ti su korijeni ipak odredili naš današnji sustav vrijednosti. Vrijedi ih, dakle, spomenuti, ali ne na način koji implicira da su svi Europljani kršćani, a i oni koji nisu trebali bi se pokrstiti. Europa mora imati multikulturalnu i multireligijsku potku. Zato, među ostalim, podržavam ulazak Turske u EU», kaže Henkel.

Sekularnost – odrednica poimanja Europe

Klaus Buchenau s Instituta za istočnu Europu na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, pak, sumnja da postoji jedinstvena kršćanska Europa, jer radi se o udruživanju strana koje ne spadaju zajedno, pa će se shodno tome i raspasti: «Argumenti su da ako pričamo o kršćanskoj Europi, onda se to u različitim sredinama jako različito shvaća. U zapadnoj Europi, u jače sekulariziranim zemljama, kao što su Njemačka i Francuska, kada se govori o kršćanskoj Europi, onda je to Europa koja je svjesna tih korijena, ali danas počiva na temeljima sekularizacije. Sekularnost je odrednica poimanja Europe čak i kod ljudi koji danas pričaju o kršćanskoj Europi. Oni ne bi htjeli da crkva bude sveobuhvatni sustav javnog morala», dok se u bivšim socijalističkim zemljama – posebno u onim katoličkim i pravoslavnim, monokonfesionalnim, gdje postoje nacionalne crkve – misli da je Europa previše sekularna, te da je treba reevangelizirati, zaključuje Buchenau.

Strahovi i nesigurnost oborili Ustav

Siniša Zrinščak sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta iznio je zanimljive podatke koji pokazuju da u većini zemalja EU-a pada razina uobičajnog prakticiranja vjere, no zabilježeni izuzeci ne potvrđuju to pravilo, nego ukazuju na buđenje individualnih interpretacija religioznosti. Zrinščak je također naglasio da prihvaća činjenicu da je Europa izrasla na kršćanstvu, «međutim treba znati da je europski Ustav politički dokument i on se piše iz različitih razloga. Mi smo ovdje isto tako čuli neke razloge zašto mnogi smatraju da to u preambuli Ustava treba spomenuti, a mnoge zemlje isto tako smatraju da ne treba spomenuti. To govori o tome da Europa nije jedinstvena, nego jako različita, pa upravo i s tog religijskog aspekta. Ono što mene više brine je to što je europski Ustav mrtav, on je pao na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj i to ne zato što u preambule jest ili nije nešto pisalo, nego prije svega zato što je procijenjeno da on ne štiti socijalna prava i ne daje socijalnu sigurnost, te da očito postoji strah od doseljenika, etničkih manjina, drugih religija koje dolaze… To su činjenice koje su srušile Ustav.»

Vjersko lice Europe satkano od pojedinaca

Tema rasprave otvorila je doista širok spektar pitanja koje danas opterećuju Europu – i dvostruka mjerila koja vrijede za starosjedioce, odnosno za useljenike, i globalizaciju koja zapravo pogoduje širenju religije, i štošta drugo, pa zaključak prepuštamo voditelju razgovora Danijelu Labašu s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu: «Europa je doista kršćanski kontinent, i koliko ona to jest ne može ovisiti samo o visokoj politici, o ekonomskim i gospodarskim udruživanjima, o ulozi crkava – bilo tradicionalnih, bilo novih pokreta, nego o svakom čovjeku, pripadniku određene vjerske zajednice. Koliko on bude dao doprinosa, toliko će Europa ostatku svijeta pokazivati svoju kršćansku sliku», zaključuje Labaš. Pa završimo s toga onom biblijskom: «Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe».